Duhovna polemika

Jucer sam napisala par komentara na chatu u vezi najnovije ankete na Magicusu o tome da li se zelimo suocavati sa dnevnim crnim kronikama na ovom portalu.

Kako su to sigurno i mnogi od vas iskusili, kada se pokrene neka energija onda se stvari pocnu odvijati vrlo sinhrono, i dogadjaji se nadovezuju jedni na druge.

No da pocnem od pocetka, dakle od ankete.

Od pet ponudjenih izbora cetiri su nudila varijacije odgovora "da", a samo jedan je dopustao jedno bezlicno "ne":

Treba li nam crnilo?

"da" jer: 1. To je nasa stvarnost.

"da" jer: 2. Znajuci djelujem...

--------- 3. Mozda, ali s mjerom (dakle ipak, i opet, "da")

"da" jer: 4. To povezuje medije...

Treba nam crnilo,

"ne" jer: 5. Zelim samo duhovnost...

Dakle, posto su u samu anketu vec bila ugradjena cetiri opravdanja ili razloga zasto treba prenositi crnilo, mislila sam da bi ipak bilo dobro i malo razmotriti zasto nebi trebalo prenositi crnilo (osim sto mi koji tako mislimo zelimo iskljucivo duhovnost[?]).

Predlazem da i odgovor "ne" dobije barem isto toliko izbora kao i odgovor "da"; na primjer:

Treba li nam crnilo?

"ne" jer: 5. Crnilo nije nasa iskonska stvarnost

"ne" jer: 6. Nije mi potrebno crnilo da djelujem pozitivno

-------- 7. Suosjecam, ali energetski ne hranim tu vrstu "stvarnosti"

"ne" jer: 8. Crnilo je samo jedan ograniceni cinbenik u povezivanju medija.

Tako zapoceta, tema "negativnih dogadjanja" (crnila) i kako se prema njima postaviti nastavila se provlaciti kroz moj jucerasnji dan, da bi eto na njegovom kraju otvorila mail od Cleargreen-a, sa zgodnom anegdotom o jednoj razmjeni Carlosa Castanede sa grupicom ucenika koje je uvjezbavao tensegrity pokretima.

[Prijevod sa engleskog]

"Sto zelite?" nagual Carlos Castaneda pitao je ucenike sakupljene u ateljeu u Santa Monici.

"Za cime zudite?" pitala je Florinda Donner-Grau.

" Prakticirali ste rekapitulaciju, osvrcete se na svoj zivot vec neko vrijeme. Sada imate energije...energiju za sanjanje...I sada vas ja pitam isto sto je mene pitao don Juan, isto sto sam vas sve pitao kada sam vas sreo prvi put: Koja je to zelja koja se nalazi u vasem srcu?'"

Ucenici su oklijevali.

"Mozda se neki ne sjecaju da si ih to pitao vec jednom," rece Florinda Donner-Grau nagualu.

"Potrebna je energija da bi se drzala pozornost," rece nagual, "da bi se integrirale nove informacije, nova pitanja. A isto tako, potrebna je energija da se dodje do saznanja o tome sto se zeli - a jos puno vise energije je potrebno da bi se to prizvalo! Pa onda - Sto to zelite? Ha?"

"Ja zelim sanjati!" usklikne jedan ucenik.

"Sanjati sto?" upita nagual.

Ucenik zastane.

"Zelim biti dio kolaborativne ekipe koja ce izgraditi zajednicu," rece tiho jedna ucenica, "gdje ce ljudi zivjeti dobro i moci...pa, neznam," oklijevala je, "to je jako veliki san..."

"Sto to? Nastavi!" rece Florinda.

"Pa, zeljela bi da zajednica moze proizvesti svu energiju koja joj je potrebna, da ima vocke i povrtnjake, i puno prostora, da to bude mjesto gdje svi mogu sudjelovati u odlukama, i gdje ljudi nemoraju raditi na dva radna mjesta da bi platili stanarinu i prehranili svoje obitelji."

"I?" zapita Florinda.

"I?" upita nazad ucenica. "Da li se mogu usuditi to sanjati?"

"Da!" uglas odgovorise Florinda i nagual.

Svi se zajedno nasmijase.

"Zapetljamo se u svoj strah," rece nagual, "strah da nismo dorasli, ili strah da ce drugi reci 'Ne!' I tako drzimo nase snove malima."

"Pa, kako se sada slazes sa svojom sestrom?" upita Florinda.

"Moja sestra?" upita ucenica. "Sada je sve u redu..hm...ne tako lose, pa, dobro."

"Zaista?" upita Florinda.

"U stvari, ima samo jedna stvar. Ja vec nekoliko godina zelim da me ona dodje posjeti sa svojom obitelji u Los Angeles ali ona nikako da to ucini."

"Znaci da ona kaze "Ne?" upita Florinda

"Da," rece ucenica. "Uvijek sam ja ta koja mora posjetiti nju. Ali neznam kakve to ima veze sa mojim snom?"

"Potpune!" rece nagual. "Ako zelis da se dobro snadjes u zajednici, mogla bi poceti s time da se bolje uskladis sa svojom sestrom- sanjati nju, i tvoj odnos sa njom."

"Puno smo vise naviknuti da nocnomorimo nego da sanjamo!" doda Florinda.

"Da, tako je," slozi se nagual. "U zadnje vrijeme vjezbamo magicne pokrete pernate zmije", i nastavi, "mitske forme koja nam omogucava slobodu da integriramo zemlju i nebo, nase sanjalacko tijelo sa nasim bicem i prepoznamo da u stvari sanjamo. Sada cemo nauciti njegovog dvojnika - prizemljene zmije koja pjeva - forme cija je funkcija da nam pomogne vjezbati specificnu umjetnost sanjanja...ovdije i sada, na ovoj zemlji!"

Ucenici se rasporedise po ateljeu i pocese vjezbati, sljedeci pokrete Florinde i naguala, njisuci se sa strane na stranu, sa noge na nogu, oslobadjajuci dah i pokrecuci centre koji su dugo vremena bili uspavani. U jednom momentu, dok su ucenici lezali potrbuske na podu, svi su se poceli lagano glasati. Sjedili su i pjevusili...stajali i pjevusili...dok napokon zrak oko njih nije postao masa vibrirajuceg zvuka.

"Sto osjecate?" prosaptao je nagual nakon sto je zavladala tisina.

"Da moja nutrina vibrira u skladu sa mojom vanjstinom!" rece jedan ucenik.

"Ja osjecam da mi stanice bride," rece drugi.

"Ja osjecam da smo svi povezani," rece treci.

"Ono sto osjecate je vas bitak," rece nagual, "a to je sama namjera koja vibrira, puna slatkog zivota! Namjera je njezna, mreza koja organizira univerzuma. Od ove tocke mozete tragati za putom namjere u vasem zivotu, i kako se ona spaja sa putom porijekla vase loze. Mozete poceti sanjati sa svrhom."

"Svo sanjanje je na neki nacin grupno sanjanje," nastavi nagual. "To nas dovodi do drugih vrata sanjanja. Ne otvaramo se novom snu u izolaciji. Cak su i nase misli povezane sa drugima. Kao sto je to don Juan ukazao meni, svjesnost je je jedno stvarno okruzje, gdje informacija putuje trenutno, bas kao sto to cini u svakom tensegrity sistemu, od pojedinacne stanice do sveobuhvatnosti univerzuma."

"A sada, sto je sa tvojom sestrom? Kako se sada osjecas?" Florinda upita ucenicu koja je izrazila svoj san.

Ucenica se nasmije, sa sjajem u ocima: "Pa, sa ovog novog stanovista, taj problem o njenom ne posjecivanju ne cini se tako vaznim. Mogu ja ici do nje. Moja sestra je stvarno dar u mom zivotu -toliko smo toga ljepoga u zivotu prosle zajedno..."

"Tragaj te momente!" rece nagual, "tragaj - te momente 'DA'! Zapisi ih! I podjeli ih. I usmjeri svu svoju paznju na te momente, momente kada su vrata bila otvorena, radije nego da se fokusiras na 'Ne' momente i sputavas sama sebe kroz njih. Pusti da te ti 'Da' momenti stvore stazu koju ces slijediti sa svojom sestrom, sa svima, sa svime u svom zivotu."

"Ja zelim da se tako osjecam stalno," rece ucenica.

"Jedan dio tebe, jedan dio svih ovdije, se vec tako osjeca cijeloga zivota!" rece nagual. "Ti samo nisi znala kako da konzistentno pristupis - tom plamenu beskonacnosti unutar sebe, koji se proteze kako bi dotakao i zaigrao sa snovima drugih - snovima koji su nalik tvojima i onih koji se razlikuju - kreirajuci medjuigru sa svom tom beskrajnom raznolikoscu. Da!"