Duhovna ekonomija je novi pogled na osnovne ljudske vrijednosti, kao što su: sigurnost, kreativnost, sloboda, zajedništvo, obilje. Cilj joj je da čovjeku omogući ostvarenje blagostanja i napretka.

Blagostanje je stanje svijesti u kojem znamo da imamo sve što nam je potrebno da se kreativno izrazimo i ostvarimo sve ono što želimo. Blagostanje se osjeća kao mir i radost. Mir osjećamo zbog sigurnosti da je sve kako treba, a radost zbog slobodnog i nesputanog izražavanja. Blagostanje je prirodno stanje svakog čovjeka i sastavni je dio njegove istinske prirode. Ne može nam ga nitko dati, jer se ostvaruje samo kroz istinsko življenje. To je prirodno jedinstvo duha, uma i tijela.

Što je to što nas sprječava da živimo u blagostanju? Odgovor je samo jedan - to što ne vjerujemo da je to naša istina. Duboko smo ukorijenjeni u potpuno suprotna uvjerenja: nismo dobri takvi kakvi jesmo (jer je ljudska priroda nesavršena), nemamo dovoljno onoga čega trebamo (jer samo odvojeni od Izvora) i ne znamo što je za nas dobro (drugi znaju). Ta struktura misli i osjećaja stvara svijest o siromaštvu.

Svijest o blagostanju i svijest o siromaštvu su dvije opcije našeg življenja. To su dva programa, koja se ostvaruju prema istim prirodnim zakonima i principima. Bez obzira prema kojem programu živite, uvijek ostvarujete ono što program sadrži.

Ako živite prema programu blagostanja, tada ste zadovoljni sa sobom, radite ono što želite i volite, s ljudima surađujete i uvećavate svoju radost i zadovoljstvo, ostvarujete stil života i standard kakav želite i svakodnevno napredujete. Ako živite u blagostanju tada ste sretna, samosvjesna i slobodna osoba.

Ako živite prema programu siromaštva tada ste nezadovoljni sami sa sobom, rad doživljavate kao sredstvo za ostvarenje zarade i osjećaja vlastite vrijednosti, posao vas „troši“, nikada nemate dovoljno novaca, vremena, energije, s ljudima se uspoređujete (tko je bolji) i borite (za svoj dio mjesta pod suncem i svoj dio kolača), ne znate što je za vas dobro, pa morate slušati autoritete koji će vam to reći (roditelje, učitelje, političare, znanstvenike, medije, prijatelje, gatare, sve, samo ne sebe). U sirotinjskoj svijesti ste uvjereni da vaš život ovisi o drugim ljudima i okolnostima u kojima živite, o sudbini, genetici, karmi, Bogu. U tom programu ste u ovisničkoj strukturi ličnosti.

U sirotinjskoj svijesti glavni pokretači i modus vivendi egzistencije su: preživljavanje, želja za posjedovanjem (ne samo stvari i novca, već apsolutno svega) i strah od gubitka (posjeda). Sve pretvarate u posjed, svemu oduzimate životnost i pravo na samosvojnost (moje tijelo, moj partner, moja domovina, moja profesija, moj talent, moja nacija, moje dijete…). Nije problem u posvojnoj zamjenici moj, koja označava funkcionalnu pripadnost (moja kuća za razliku od tvoje kuće), nego je problem što postajete ovisni o toj pripadnosti, odnosno što je pretvarate u svoj posjed.

Čovjek ima slobodnu volju i izbor. Može izabrati život prema programu blagostanja ili ostati živjeti u sirotinjskom programu.

Međutim, ako izaberete blagostanje, tada prvo morate odlučiti da ćete napustiti staru svijest o siromaštvu. Svako penjanje zahtijeva da prvo dignete nogu s niže stepenice, da bi je stavili na višu, ali i vašu volju i namjeru da se krećete naprijed.

Motiv koji je do sada pokretao ljude da nešto poduzmu i promjene u svom životu, bio je uglavnom bijeg od nezadovoljstva vlastitim životom, kolaps starog sustava vrijednosti i spoznaja da to više nikuda ne vodi, osim u bijedu, bolest, nesreću, propast i uništenje. Nažalost, bijeg nije pravi motiv, i zato ne daje (trajne) rezultate. Kako kaže Fromm, to je sloboda OD onoga što nam se ne sviđa, a ne sloboda ZA ono što želimo ostvariti.

U današnje vrijeme, sve više ljudi dolazi do zaključka da se nešto „ozbiljno“ mora poduzeti i postojeću situaciju promijeniti. O tome se svakodnevno raspravlja privatno i javno. Održavaju se tečajevi, radionice, predavanja, simpoziji i summit-i na svim razinama i u svim područjima života. Donose se zaključci i rezolucije, ali što se više trudimo da bude bolje, to je u svijetu sve više nasilja, moralne bijede, bolesti, nezaposlenosti, siromaštva, dužničkog ropstva, usamljenosti, poroka, siromaštva. Sve je to pokušaj da se svijet promjeni unutar stare paradigme, a ne da se napusti stara paradigma. Ponašamo se kao upravitelji zatvora koji su ponosni što zatvorenici imaju odlične uvjete za izdržavanje kazne.

Vjerujem da mnogi ljudi istinski žele napustiti staru stepenicu, ali se vrte u začaranom krugu, jer ne vjeruju da postoji nova stepenica i tako kao da žive na rubu ponora. Nazad ne žele, a naprijed ne vide ništa „čvrsto“, za što bi se mogli uhvatiti.

Upravo tu, na tom mjestu, načela duhovne ekonomije pomažu da nađete taj oslonac, koji se nalazi na novoj, višoj stepenici svijesti, jer vam omogućuju da steknete potrebno znanje pomoću kojeg možete odustati od svijesti o siromaštvu, te pomoću kojeg možete izabrati i ostvariti svijest blagostanja.

Ja ovaj izbor nazivam: JA JESAM ili JA NISAM (verzija Hamletovog biti ili ne biti)

JA JESAM je stanje svijesti u kome znamo Tko smo i Što smo, znamo svoj istinski identitet, svoju pravu vrijednost, svoju pravu prirodu. Znamo da smo u svojoj suštini čista svijest, da smo duhovno biće koje se odlučilo utjeloviti u fizičko tijelo da bi prošlo kroz ljudsko iskustvo. Znači, već JESMO, ali čeznemo da se i spoznamo, kroz iskustva u fizičkoj egzistenciji.

Za razliku od toga, JA NISAM je stanje zaborava o Sebi i svom pravom porijeklu. Zbog zaborava mislimo da smo ograničeni oblik, koji je odvojen od ostatka Svemira. Misao o odvojenosti stvara osjećaj nepotpunosti, nesavršenosti, ograničenosti i nedovoljnosti. Sve dok budemo u zaboravu, taj osjećaj ćemo doživljavati kao frustraciju, tjeskobu i nemir, te ga na sve moguće načine pokušavati anestezirati.

Zbog zaborava smo Sebe osudili što nismo cjeloviti i savršeni. Na osnovu toga smo stvorili kolektivno uvjerenje da NISMO DOVOLJNO DOBRI TAKVI KAKVI JESMO, na kojem se temelji ego struktura svijesti i svijest o siromaštvu.

Iako smo zaboravili Tko smo i Što smo, nismo zaboravili što naša duša želi. Čežnje duše imaju istu zadaću koju su imali kamenčići, koje su Ivica i Marica ostavljali po putu, da bi se znali vratiti kući. Slušati samo svoje srce i ostvarivati ono što iz duše želimo, siguran je put izlaska iz zaborava. A sve duše žele isto: BITI zdrav, lijep, snažan, siguran, slobodan, mudar, uspješan, bogat čovjek…Jednom riječju, BITI i živjeti u blagostanju. Samo su scenariji različiti. Ako duša ne ostvaruje svoj program, tada je čovjek nesretan. To je već dobar znak da se ispravno pozicioniramo.

Zato je prvi korak na putu blagostanja, koji trebamo svladati, usuditi se povjerovati (a što će nas dovesti i do spoznaje) da već JESMO jedinstveno, beskonačno božansko Biće, da već IMAMO sve što nam je potrebno (u našem Potencijalu, koji je dio beskonačnog Potencijala), i da već ZNAMO sve što trebamo znati, jer smo povezani s beskonačnom božanskom Inteligencijom.

Ukratko, duhovna ekonomija se temelji na samosvijesti JA JESAM, JA IMAM i JA ZNAM.

Pretpostavljam i toplo se nadam da je to ono što ljudi misle kad kažu da prvo moramo promijeniti sebe, ako želimo blagostanje i napredak u životu. Samo, što ne trebamo ništa mijenjati, nego samo osvještavati ono što već jesmo, što već imamo i što već znamo. Ostalo će nam biti nadodano.