Dok su se u prijašnjim vremenima ljudi radovali danima Adventa i Božića, očekujući ih u miru i veselju, kao osobito duhom blagoslovljene dane, moderan život donio je nezgodnu tradiciju - gužvu, pretjerivanje u trošenju i darovima te neprestan osjećaj nedostatnosti i nervoze.

Sa svih strana i iz svih izloga blješti veselje, šarenilo, propagirana radost, što onima koji su u nevolji još više potencira njihovu bol i dodaje težinu njihovu osjećaju nedostatnosti, promašenosti ili usamljenosti.

Najveći problem suvremene proslave Božića jest marketinška indoktrinacija koja tjera na usporedbu s drugima da bi se više trošilo.

Lukavo smišljenim promidžbenim porukama, prepunima lijepih, nasmiješenih ljudi i stvari, dobre hrane i pića, luksuznih ukrasa i odjeće, pozivaju nas s TV ekrana i plakata uz poruku: Ove godine imajte savršen Božić!, Obradujte sebe i bližnje ovoga Božića nečim novim i posebnim, što će vam uljepšati blagdane!, Neka vam Božić uz naše proizvode i vaše drage prođe u sreći i veselju!

Budući da svi želimo u te dane biti sretni, opušteni i veseli, poruka da će nam to uspjeti ako kupimo njihove proizvode lako ulazi u svačije uho. Čak i kad smo svjesni izravne i bespoštedne propagande, blještavilo, nevjerojatne ponude i ponašanje naših bližnjih relativno nas lako povuku u božićno potrošačko kolo iz kojega se teško ispetljati.

Tradicionalne i klasične boje Božića, crvena, zlatna i srebrna za kuglice i ukrase, zamijenjene su modernom ljubičastom, plavom ili bakrenom bojom, ovisno o tome koju su boju dizajneri te godine proglasili glavnom. U toj boji kupuju se kuglice, mašne, ubrusi, stolnjaci, ukrasni detalji i sve ostalo što propagiraju modni časopisi kao neizostavan životni stil baš za taj Božić.

U Hrvatskoj se božićno drvce tradicionalno kupovalo i ukrašavalo na Badnjak, a služilo je kao ukras tijekom Božića i Nove godine, sve do blagdana Tri kralja, kad se bor razmontirao, a kuglice, jaslice i drugi ukrasi brižljivo spremali za sljedeću godinu. Prije se kupnja obavljala desetak dana prije Božića, kako darova, tako i ukrasa, a najranije su trgovine počele kititi svoje prostore u početku prosinca.

Pritisnuti novijim trendovima i željom da prodaju sve više, robni su centri po uzoru na zapadnjačka kapitalistička društva, počeli ukrašavati borove i mjesec-dva prije Božića. To pomicanje vremena božićnih ukrasa i ponude u prvom trenu činilo se simpatično jer svi su računali da će imati više vremena za obilazak trgovina i kupnju prikladnih darova za najdraže, a ne sve obavljati u posljednji čas, kako se to činilo u posljednje vrijeme.

No, pomicanje se božićne ponude nastavilo, tako da su se natrag tri ili četiri godine božićni ukrasi mogli kupovati gotovo odmah nakon rasprodaja školskog pribora u početku nove školske godine. I to se nekako počelo prihvaćati kao uobičajeno, sve dok netko nije upozorio na potpuni nesklad na policama trgovina – s jedne strane Božić, veselje i šljokice, a s druge strane lampaši nekoliko dana prije blagdana Svih svetih i Dana mrtvih.

Izgubio se onaj prirodni ritam blagdana i sklada, a duhovnu komponentu i božićnu priču zamijenilo je bjesomučno trčanje po trgovinama, nervoza, marketinški cirkus i pretjerano trošenje, uglavnom na kartice i kredit.

Nakon što prođe umjetno veselje izazvano nepotrebnim trošenjem, rate na karticama još mjesecima podsjećaju na sve što se kupilo, a vjerojatno nije bilo potrebno. A sve to dugoročno stvara dodatnu nervozu i stres u svakodnevnom životu.

Uza svu tu gužvu, nervozu i ludnicu nekako smo se zaboravili veseliti, družiti, širiti radost među bližnjima i ljudima koje volimo, kao da smo se prepustili stihiji potrošačkog ludila, a potpuno zaboravili izvornu duhovnu poruku Božića i slavlje rođenja Isusa Krista. Iz nas samih kreće mir ili nemir - stoga se trebamo zapitati je li važnije imati ukrašeni bor i stol u najmodernijim bojama, a dočekati Božić nervozan i bezvoljan ili je važnije to vrijeme provesti u miru i ljubavi s onima koje volimo. Što znači stol prepun raznovrsne, skupe hrane, što znače preskupi darovi koje smo izabrali bez razmišljanja o onome komu darujemo, što nam znači i najljepši bor u ulici ili zgradi ako se tomu nimalo ne veselimo...

Tu smo jedni zbog drugih, da se družimo i veselimo u zajedništvu, a ne da zbog toga robujemo stvarima, modi i navikama!

Dakle, naš bi osobni zadatak u vrijeme Adventa bio njegovati radost - otvoriti svoje srce ljubavi i praštanju prema bližnjima i pojednostaviti život na najlakši mogući način.

Autorica: Željka Tokić, duhovna učiteljica i anđeoska savjetnica
Angels centar Zagreb
www.angels-city.com
www.hta.hr