Na ovim stranicama vidjela sam neke članke o izgradnji vrtova za građane.

Pozdravljam takvu prekrasnu ideju jer neobrađenih površina kod nas ima koliko ti srce poželi i idealan je prostor za tu vrstu dodira s prirodom. Na Zapadu takva vrsta vrtova postoji već desetljećima, a nalazi se u svakom malo većem kvartu.

Svaka parcela ima u svom sklopu i drvenu kućicu za odlaganje alata, prostor za malu kuhinju i dio za spavanje. Ljudi se tu sakupe za vikend pa se pečenjari, druži, slavi...

Na parcelama se osim povrća sade voćke, vinova loza, cvijeće. Gotovo svaka parcela ima i mali  i ribnjak....

Jedno sam vrijeme stanovala u neposrednoj blizini tih vrtova pa bih noću čula kreketanje žaba, glasanje divljih pataka....Često se zaputim u šetnji u jedan od njih i uživam sjedeći na klupi u pjevu ptica i žuboru vode....

Jedna od mojih nekadašnjih susjeda znala bi mi svakim danom donjeti friško ubrane salate, paradajza, rabarbe i ostalih vrtnih delicija.....

Dodir sa zemljom jedan je od prekrasnih osjećaja koji nudi opuštanje, meditaciju sa samim sobom i sa prirodom...

U toj tišini čovjek osluškuje onaj svijet oko sebe kojeg u svojoj svakodnevnici gotovo i neprimjećuje, osluškuje sebe.....

Za mene je to poput razgovora sa samim Bogom.....Kroz čeprkanje po zemlji ti ga stalno nešto zapitkuješ, a On ti odgovara plodovima tvog rada....

Čovjek na taj način upoznaje sebi srodne duše, izmjenjuje iskustva, tanka se jednom posebnom pozitivnom energijom....

Uvijek poslije rada na zemlji osjećam se ispunjenom , sretnom....i spavam anđeoskim snom.....

Ova bi ideja mogla potaći i mlade naraštaje da cijene prirodu i njezina bogatstva...., da shvate kako sreća ne leži samo u materijalnom dobru već u onom duhovnom bogatstvu kojem svi težimo, a tako malo nas to uspije i ostvariti....