Danima već skupljam novčanice od 10 kuna, jer stiže pokladni utorak, a već nekoliko godina na vrata mi banu samo dječje maškare toga dana. Pjevaju mi s pruženim ručicama, ponosni i dražesni na svoje kostime i maske koji su uvijek iz priručne kućne zalihe.

pročitajte: maškare...

Prošle godine sam im dala kovanice koje su im se vani razbježale po cesti i sebi sam ove godine obećala dati im papirnate novčanice. Uvijek ih tražim da se prebroje među sobom da im dam neki pravedan, svakome jednako iznos. Nikad ih ne uspijem raspoznati iako su to kvartovska djeca i oni su zbog toga happy, jer je to znak da je maskiranje uspjelo.

pročitajte: O smijehu. depresiji ,, maškarama..svašta..

I ono što me rastužuje, nikako da ih uslikam u mom mračnom hodniku. Ove godine imam pametni mobitel, pa možda uhvatim bar jednu gledljivu fotku. Ove godine ih čekam spremna, inače uvijek me iznenade. NJima je to maškaranje važno, a ja volim podržati dječje snove.

pročitajte: Pusno kreativno druženje za najmlađe

Dakle, za dva dana čekam dječje maškare na svojim vratima.  

Sjaj i veselje u njihovim očima dok nagrađujem njihovo zdušno pjevanje su neprocjenjivi. Volim dječje maškare.