Puno pozdrava svima, zadnji put u 2009!

Novi članak govori opet o odgoju – kako naći ravnotežu između izazova i zaštite djeteta. Pročitajte ga na stranici http://www.centar-angel.hr/HR/articles/djeci_trebaju_izazovi.php

Novost u našoj ponudi su CD izdanja s audio vježbama. Za sve one koji nisu u mogućnosti osobno doći do nas, kao i osobe koje već rade s nama i žele dodatnu podršku u dugoročnom kontinuiranom radu, predstavljamo CD izdanja s audio vježbama napravljene u suradnji s tvrtkom „Narya d.o.o.“. Audio vježbe prilagođene su samostalnom radu kod kuće i daju vam osnovu za kontinuiran rad na sebi. Teme naslova su: Uspješno ostvarivanje ciljeva, Kreativnost, Samopoštovanje, Tuga, Ljutnja, Strah, Ljubomora te Stid i krivnja. Detalje pročitajte na http://www.centar-angel.hr/HR/CD_izdanja.php  

Božićni popust na knjige: u periodu od 15. prosinca 2009. do 5. siječnja 2010. iskoristite poseban popust od 30 kn/kom na naše knjige „Emocionalna zrelost“ i „Verbalna samoobrana“. O knjigama pročitajte više na linku http://www.centar-angel.hr/HR/Knjige.php

Kako od 4. do 29. siječnja 2009 neću biti u Hrvatskoj, molim da me u to vrijeme kontaktirate pomoću e-maila ili se obratite kolegici Mirjam Kolenc na tel. 098 95 816 95 ili e-mail kolenc.ercegovac@gmail.com.

Želimo vam prelijepe praznike i uspješnu novu 2010 punu ispunjenja!

Kosjenka Muk

www.centar-angel.hr
+385 1 6521 213
+385 98 9205 935
+385 91 8812 682

Članak 7/2009:

Djeci trebaju izazovi!

U našem radu s ljudima, primjećujemo da ljudi iz problematičnih, kaotičnih obitelji nerijetko vrlo rano ili snažno razviju važne životne resurse: inteligenciju (zbog potrebe za razumijevanjem zbunjujućih situacija i nalaženjem rješenja u njima), ustrajnost, unutarnju snagu, sposobnost nošenja s poteškoćama, senzitivnost, suosjećajnost, smisao za humor (kao način olakšavanja neugodnih emocija sebi i drugima, ili kao strategija nalaženja svog mjesta u skupini).

Isto tako, često se može primijetiti da djeca koja odrastaju u obiteljima koje im sve pružaju i izuzetno pažljivo brinu o njima, djeca koja odrastaju bez većih problema, odrastu u prosječne i često nedovoljno snažne i samopouzdane ljude. Ponekad i egocentrične i razmažene, kao što je poslijednjih desetljeća to posebno vidljivo u Americi.

Naravno, to nije pravilo, no često se događa. Svaka obitelj je složena cjelina, a iskustva djeteta su višedimenzionalna.

Nema matematičkih kriterija po kojima bi se svi utjecaji i njihovi rezultati na dijete mogli organizirati.

Isto tako, isti utjecaji mogu izazvati više različitih posljedica, od kojih su neke neugodne, a neke korisne i važne: kaos i traume mogu izazvati razvoj gore spomenutih resursa i kvalitetnih osobina, no isto tako i straha, ljutnje, krivnje, negativnog dojma o sebi... briga i pažnja može stvoriti osjećaj da smo vrijedne i prihvaćene osobe s jedne strane, no prosječne ili ispodprosječne sposobnosti, motivaciju i samopouzdanje s druge.

Kao i kod većine drugih individualnih i globalnih okolnosti u životu, posljedice nisu nikad crno-bijele, nego uvijek kombinacija „pozitivnog“ i „negativnog“.

Mnogi ljudi koje su roditelji snažno zaštićivali, spominju mi da ih je upravo to zaštićivanje učinilo nesigurnima u sebe i svoju snagu, pošto nikad nisu imali prilike iskusiti jesu li sposobni nositi se s problemima i neugodnostima, niti vježbati snalažljivost i kreativnost.

S druge strane, nitko ne bi baš htio biti u koži onih koji su trpjeli zanemarivanje, zlostavljanje ili izrugivanje, a oni sami najbolje znaju i koliko je njihova unutarnja snaga skupo plaćena drugim neugodnim obrascima.

No, uz nešto svijesti i truda, svojem djetetu možete omogućiti „i ovce i novce“. Nije nužno izlagati dijete teškim traumama kako bi ono razvilo iznadprosječne resurse!

Ono što je bitno nije snažna i učestala neugoda, nego značajni i učestali izazovi. To je upravo ono što nerijetko nedostaje obiteljima koje štite i paze svoju djecu: one mogu zanemariti djetetovu potrebu da se suoči s umjerenom neugodom kako bi se potakli skriveni resursi.

Izazove možete oblikovati tako da potaknu razmišljanje, percepciju, senzitivnost i snagu, a da istovremeno pružite djetetu brigu i podršku. Ključ je u pružanju djetetu emocionalne podrške i prepuštanju da što je više moguće drugih, vanjskih zadataka obavi samo.

Važno je prilagoditi izazov djetetovom stupnju razvoja tako da bude otprilike na gornjoj granici njegovih trenutačnih sposobnosti, upravo malo izvan njegovog „područja ugode“, dovoljan da bude problematičan i ne baš sasvim lak, ali ne i toliko težak da se dijete obeshrabri i počne sumnjati u sebe.

Djeca to spontano čine, uvijek posežući samo malo više, uvijek pokušavajući samo još malo dalje i bolje. Pažljivo promatrajte dijete kako biste ustanovili da li mu izazov odgovara. Ako je barem djelomično zainteresirano i motivirano, nastavite. Ako primijetite da dijete pokazuje snažan stres ili strah, vjerojatno je bolje još malo pričekati.

Osmišljavajte što raznolikije izazove: od fizičkih (oblačenje, vezanje vezica, uključivanje u zajedničko obavljanje kućanskih poslova) preko misaonih (npr. kupite knjigu zagonetki ili igara koje zahtijevaju razmišljanje, naučite dijete čitati ili drugom stranom jeziku što ranije – dijete od dvije ili tri godine se već može polako navikavati da prepoznaje slova, a s četiri godine mnoga djeca su već spremna za čitanje) do socijalnih (rješavanje problema u odnosima i komunikaciji).

Nastojte ih osmisliti kao igru koliko god je moguće. Izbjegavajte nuditi djetetu rješenja, radije mu pomognite potpitanjima da ih samo osmisli.

Potičite ga da stvori više mogućih rješenja, npr. „Ivici se druga djeca rugaju u školi. Razmisli o barem 10 različitih stvari koje bi Ivica mogao poduzeti u vezi toga?“

Pratite kako dijete razmišlja o problemu i pomažite mu potpitanjima poput: „Koje bi mogle biti loše posljedice? Koga bi se još moglo uključiti? Što je važno znati u vezi drugih osoba i zašto one čine to što čine? Jesi li nešto zaboravila? Da li se neko od ovih rješenja može učiniti što boljima?“

Naravno, nedostatak vremena je problem za mnoge roditelje. No, ne trebate sjediti cijeli dan s djetetom postavljajući mu takva pitanja. Dovoljno je postaviti ih nekoliko dok radite nešto drugo i koristiti situacije kad dijete ima realan problem. Možete iskoristiti vrijeme pauze na poslu ili vožnje s posla da razmišljate o novim izazovima za dijete.

Dozvolite povremeno da se dijete ozlijedi, ogrebe ili opeče, posebno ako ignorira vaša upozorenja. Od toga neće biti trajnih posljedica, a dijete će naučiti bolje kontrolirati svoje pokrete i odluke te preciznije procjenjivati svoje sposobnosti i posljedice svojih postupaka.

Ne pokušavajte – osim vrlo iznimno - umjesto njega riješiti sukobe s drugom djecom. Dijete se može nositi s neugodom tih sukoba – štoviše, mnoga djeca prođu kroz daleko teža iskustva s drugim ljudima u dječjoj nego u odrasloj dobi – i to vrlo uspješno, ako ima vašu emocionalnu potporu i ohrabrenje. No, možete mu pomoći da razmišlja o tim sukobima i njihovim mogućim rješenjima.
  
Izbjegavajte djetetu olakšavati život u smislu vanjskih zadataka. Čim ono postane za nešto sposobno – hranjenje, oblačenje, samostalan odlazak u školu... nemojte to činiti umjesto njega osim u iznimnim slučajevima.

Ono što je bitno je emocionalna podrška i prihvaćanje, izostanak verbalne ili neverbalne kritike osim ako je nužna. Olakšat ćete život i djetetu i sebi – djetetu dugoročno, a sebi i kratkoročno i dugoročno.

Tako s nešto uloženog truda i svjesnosti možete dati svom djetetu snažne temelje, čvrstu odskočnu dasku za izgradnju iznadprosječno ispunjenog i kvalitetnog života na svim razinama.

© Kosjenka Muk, 2009