To je stablo koje naraste do 20 metara visine i ima velike prstenaste listove i grozdaste uspravne cvatove.Cvjetovi su bijeli ili crveni sa žutim ili crvenim mrljama. Tobolac ploda je bodljikav zeleni omotač u kojem se nalaze 1 do 2 ploda sjajne tamnosmeđe boje s bijelom točkom.

Domovina mu je Perzija, zbog svoje ljepote sadi se u parkove i dostiže starost od 200 godina. U središnju Europu su ga donijeli Turci, jer su pomoću sjemena lječili konje. Sredinom 19. stoljeća postaje cijenjena ljekovita biljka.

Cvjeta u svibnju, a plodovi sazrijevaju u rujnu i listopadu. Kora drva prilikom sušenja ima miris sličan amonijaku i gorka je okusa, a svi dijelovi divljeg kestena su neotrovni, iako su mu plodovi nejestivi ali zato imaju izuzetno ljekovita svojstva.
Nekada su mu se pripisivala magična svojstva i vjerovalo se da nošenjem neparnog broja sjemenki u džepu štiti od raznih bolesti.

Kao ljekovita bilja postao je poznat u 19. stoljeću iako se kao lijek protiv groznice koristio još u srednjem vijeku. Plodovi divljeg kestena sadrže tanine, bjelančevine, vitamine B1, C i K te kestenove saponine. Najdjelotvorniji kestenov saponin je escin koji djeluje protuupalno, jača stijenke krvnih žila, pomaže protiv ateroskleroze i upale vena.
U ljekovite svrhe sjemenke se skupljaju u jesen i to dok se još nalaze u zelenom bodljikavom omotaču jer će tako najduže zadržati svježinu, a za kasniju upotrebu mogu se osušiti.

Pričom o kestenu započinje i H. Hesse svoj roman Narcis i Zlatousti:

"Ispred polukružnog luka što ga podupiru dvostruki stupići na ulazu u samostam Mariabronn, tik uz put raslo je stablo kestena, osamljeno čedo juga što ga je prije mnogo godina donio neki hodočanik iz Rima. Bio je to pitomi kesen snažnog debla; njegova se krošnja nježno nadvijala nad put, udisala je punim plućima vjetar, kasno je prolistavala u proljeće kad je sve uokolo već bilo zeleno, pa čak su se i samostanski orasi zaodjenuli svojim crvenkastim mladim lišćem, no za najkraćih noći tjerale bi iz pregršta lišća blijede, bijelozelene zrake njegovih neobičnih cjetova koji su mirisali tako upozoravajuće i tjeskobno oporo, a u listopadu, kada su voće i grožđe već bili obrani, po jesenjem vjetru izbacivao bi bodljikave plodove iz požutjele krošnje koji nisu dozrijevali svake godine, oko kojih su se tukli samostanski dječaci i koje je subprior Gregor, podrijetlom iz Francuske, pekao u svojoj izbi na vatri u kaminu. Neobično i nježno lijepo stablo puštalo je svoju krošnju da leluja iznad ulaza u samostan, poput kakva profinjenai lagano zimogrozna gosta iz nekog drugog kraja, u tajnom srodstvu s vitkim dvostrukim stupićima od pješčenjaka na portalu i kamenim uresima prozorskih lukova, frizova i nosećih stupova, kojeg su voljeli Talijani i Latini a domaći ga promatrali kao tuđina."

Najpoznatiji kesten na svijetu zove se "kesten stotinu konja" iz okolice grada Sant Alfio na Siciliji. Nalazi se u šumi Carpineto na istočnoj strani vulkana Etna. Legenda kaže da se jednom kraljica sa sto svojih vitezova sklonila pod njegovu krošnju za vrijeme oluje i otuda mu ime. Starost mu se procjenjuje na više od 2000 godina.