Kako čovijek zna koje je pravilo najbolje za odgojiti svoje dijete? Svaki put kada misliš da si napravio dobru stvar, pojavi se netko tko ti ukaže na greške ,koje nisu baš toliko greške ili ti natrlja nos nekom knjigom u kojoj piše da to nije u redu! Hm? knjige? Ili savijet nekoga tko vidi sa strane pa smatra da bolje vidi od majke koja je zatrpana svim brigama ovog svijeta i slijepa kad su njena djeca u pitanju?  

I evo dilema iskače iz prikrajka i zauzima mjesto u prvom redu u, ionako pretpanoj glavi! jesam li stvarno slijepa kad su moja djeca u pitanju? Ili možda malo prretjerujem u zaštiti? možda se stvarno odnosim prema njima kao prema kućnim ljubimcima? Ili malo više ljubavi i razgovora neće napraviti tumpleke od njih? možda Kata sa drugog kata ima pravo kad kaže:"Ko ih grebe,zna se ko je koga rodio!"

Nemreš djetetu reći,"Čuj,sinek moj krasni,mama sad nokte lakira.Sačekaj da se posuše pa ćemo onda papat!",ili možda možeš pa da nauči kako život nije uvijek prevedan. Tko zna koliko je ljubavi dovoljno dati? Tko može reći da li je ispravno on sam odgojen da bi mogao posoliti pamet nekome?

Da,da,bilo bi puno lakše kada bi mi hobotnica posudila koji pipak pa da mogu i kuhaču i usisavač imati u isto vrijeme,da su mi bar stopala za dva broja manja pa da mogu prići bliže šporetu,da mi je koji prst više kad trebam pitu razvući (išlo bi brže)... A da mi je moći skočiti ko klokan kad trebam TRKNUTI po nešto,dala bi dukat!Da mi je onu krasnu torbicu koju je Sport Billi imao po da sve stane u nju a da ne izgleda ko putna torba...

I evo meni moje djece! Kad me naljute ja zagalamim da nisam 15 sati rađala svako posebno da bi me maltretirali,da Kata ima pravo kad ih stjera u "rodni kraj",da im malo preustroja ne bi škodilo,a opet.... kad izvale one svoje očurde plave u mene,i kad te tako zagrle da ti pokažu da si MAMA,jednom i zauvijek ti je dosta da shvatiš da je tvoj odgoj najjači kada si nesebičan,da vrijeme igra na tvojoj strani kad voliš i maziš(zaustavi se samo za mene), i da se svaki trud i muka se isplate zbog jednog zagrljaja kojim ti pokažu najveću silu ovog svijeta a to je njihova ljubav upućena meni...

Kud više? Bog ti je s time dao sve,nije bitno što si stavio na stol jer oni vide samo ljubav kojom si postavio stol. Nema nijedne knjige koja se može mjeriti sa srcem majke i radosti koju nam vraćaju kada te grle jer si najposebnija osoba njihovom životu!!!!Samo se treba dobro naoružat sa strpljenjem,ispaljivati riječi nemilice dok ne shvate (ponekad to traje cijelu viječnost,ali imamo municije) i imati granice koje obilježavaju teritorij što se ne smije,a sve ono što ostane pomnožiti sa dva i hrabro naprijed...

Život zna biti i lijep...