Dok se uobičajeno naglašavaju traume – nagli, šokantni događaji – u oblikovanju osobnosti, ovaj pristup naglašava utjecaj svakodnevne rutine na djecu koju odgajaju uglavnom majke, dok očevi rjeđe sudjeluju u odgoju.

Kada je majka stalno prisutna, a otac na distanci, dijete ima vrlo različitu percepciju spolova. Cijeli svijet se sastoji od majke – a to je zbunjujući i nepredvidivi svijet. Majka je izvor hrane – ali ne uvijek na vrijeme. Ona tješi i miluje, ali također zabranjuje i kontrolira. Dijete ne shvaća njezine motive i ne percipira je kao osobu, nego više kao svemoćnu, ali nepredvidivu silu. Ono tako razvija ambivalentne osjećaje prema njoj: ljubav, povjerenje, posesivnost i ovisnost s jedne i razočaranje, nezadovoljstvo i ljutnju s druge strane. Niti najpažljivija majka ne može poštedjeti dijete tog konflikta, a to ne bi bilo niti dobro jer dijete razvija vlastiti identitet upravo kroz konflikt s okolinom.

S vremenom, dijete shvaća da je majka žena i oblikuje po njoj sliku žene koja je utisnuta na vrlo dubokom instinktivnom nivou djeteta. Ako je ona ljubazna i okrutna, daje i povlači se, željena i zastrašujuća, takve mora da su i ostale žene.

Kad bi otac igrao značajnu ulogu u odgoju, dio te ambivalencije bi bio usmjeren i na njega. U suprotnom, njegova prisutnost se percipira kao rijetka i značajna, manje frustrirajuća, a i prestižna budući da on provodi većinu vremena izvan majčine kontrole. Nije čudno da otac postaje idoliziran na vrlo dubokom nivou, simbol individualnosti i neovisnosti. Ako je otac napustio obitelj, uloga muškarca će se doživljavati kroz bajke, filmove i medije.

U doba ranog djetinjstva otpor prema majci postaje još izraženiji. Dijete je mnogo spremnije da se 'lijepo ponaša' pred ocem nego pred majkom, a takav odnos prema autoritetu mnogi nose i kroz odraslo doba. Svi smo skloni maštati i idealizirati ono što nemamo – od usvojene djece koja maštaju o roditeljima do ljudi u braku koji maštaju o bivšim ljubavima.

Čak i novorođenčad prepoznaje razliku između majčinog i očevog dodira, pri čemu je očev obično inten­zivniji i stimulativniji, ubrzava rad srca i krvni tlak. Dodir stimulira razvoj inteligencije, emocionalne stabil­nosti, samopoštovanja, pa i rast tijela. Nedostatak fizičkog dodira roditelja bilo kojeg spola utječe na fizički rast.

Djevojčice koje odgaja majka obično su zadovoljne kad shvate da će jednog dana i one biti majke i imati svu tu moć. Međutim, često će razviti čežnju za ocem, potcjenjivanje sebe i podložnost u odnosu prema muškar­cima, koje također mogu nastojati zavoditi i natjecati se s majkom za očevu pažnju. Mogu razviti stereotipno 'ženstveno' ponašanje.

Dječaci koje odgaja majka promatraju oca ili drugi muški model kako bi naučili kakav muškarac treba biti. Ako oca, zbog njegove udaljenosti, dožive kao snažnog i razumnog, majci će pripisati slabost i nepredvidivost. U godinama razvoja spolne uloge dječak se mora odvojiti od majke kako bi postao bliži ocu, što često doživljava kao da mora odustati od bliskosti s njom, a pogotovo društvo to potiče. Može se činiti da on gubi kapacitet za emocije, ali zapravo ih potiskuje ili nalazi ventil u vezivanju za sigurne, 'muške stvari' – sportske, političke i druge grupe – kako bi popunio prazninu. U pubertetu, kad ga počinju privlačiti djevojke, to u njemu može izazvati duboki konflikt. Odrasli dječak povezuje majku s emocijama i ženama i osjeća potrebu da i jedno i drugo kontrolira, iz straha da će u suprotnom one kontrolirati njega. Ponekad kontrola kao takva postaje jedna od centralnih tema muškarčevog života. Konflikt između snažne privlačnosti i snažnog osjećaja sumnje, straha i prezira u korjenu je muškog promiskuiteta i pornografije.

Muškarci koji aktivno sudjeluju u odgoju imaju bolje zdravlje i manji stres na poslu nego oni koji se isklju­čuju iz odgoja. Oni trebaju kontakt isto koliko i dijete, ali su naučili potiskivati emocije i emocionalne potrebe, a mogu se osjećati još više odbijeni ako žena doživljava sebe kao 'šeficu u kući' i daje im naređenja.

Muški način razmišljanja je više logički i fokusiran, ali može mu nedostajati svijest o posljedicama, dok je ženski kreativan i suosjećajan, ali mu može nedostajati usmjerenosti na rješenje. U prošlosti se muški način favorizirao, ali rješenje je u tome da se oba načina razmišljanja koriste simultano. Međutim, djeca koju odgaja samo majka mogu imati problema s tim.

(Komentar: Premda će dio ljudi reći da nemaju takvo iskustvo i da je u njihovoj obitelji otac uključen u odgoj, još do prije par desetljeća to je bila izuzetna rijetkost, a u većem dijelu svijeta još je uvijek. Posljedica toga su, ponekad vrlo suptilne i nesvjesne, razlike u percepciji spolova ne samo kod pojedinca, nego u cijelom društvu.)

Kosjenka Muk