Naučite dijete vrijednost novca

 

Kad sam bio star kao moj sin, novac nije rastao na drveću; ostavljao je sluzavi trag na pločniku. Za svakog puža koji bismo braća i ja uhvatili i pokazali majci, naš bi se džeparac od dragocijenih pola dolara tjedno, povisio za dvije cente. Tako je majka čuvala ukrasni bršljan na fasadi dok nam je istodobno pokazivala vrijednost novca i vrlinu marljivosti.

Ovih dana potrebno je više od puževa da se potaknu takvi uzvišeni ciljevi. Kad je naš sin, Rory, bio mlađi, dozvolili smo mu da dobiva onoliko koliko mu je potrebno. Loš posao. Posjeta muzeju ne bi mogla proći bez posjete dućanu s igračkama i rasprave. Svaki put kad bismo prošli uz fast-food restoran morali smo obavezno naručiti dječji ručak uz koji se dobivaju plastične sitnice koje dijete nosi kući.

 

Sedmogodišnjak je spreman učiti o novcu.

 

I tako, na njegov sedmi rođendan, odredili smo mu džeparac od 3 dolara tjedno. Pokazalo se da smo odabrali dobar trenutak za njegovo financijsko obrazovanje. Između sedme i osme godine djeca mogu puno toga shvatiti kad se radi o trošenju novca, “ govori James McNeal, profesor marketinga na teksaškom A&M sveučilištu.

U tom dobu već mogu razlikovati novčiće i poznavati njihovu relativnu vrijednost. A i mozak im je dovoljno razvijen da razumije kako funkcionira novac u stvarnom svijetu. “Većina djece smjesta shvati zašto je bolje kupiti jedno veliko pakovanje čipsa nego četiri manja,” objašnjava McNeal.

Istodobno, sedmogodišnjaci su još uvijek dovoljno mali da slušaju roditeljska uputstva o trošenju novca. “Tek kad budu osam ili devet godina, počinju se zanimati za to kako drugi ljudi, izvan njihovog doma, govore, jedu, razmišljaju i - troše,” objašnjava McNeal.

Iako je odluka da Roryju damo džeparac bila dobra, puno je teže bilo odrediti koja je to svota. Tri dolara, ispostavilo se, jednostavno nije dovoljno. Čak i nakon povišice od pola dolara, često smo se našli u raspravi s Roryjem o novcu - situacija u kojoj se prije ili kasnije nađu svi roditelji djece ovog uzrasta.

 

Djeca često trebaju više, a nikada manje novca.

 

Uvriježeno je mišljenje da su djeca nezahvalna i ne umiju cijeniti vrijednost novca ako im previše dajemo. Ali, prema mišljenju Neale S. Godfrey, autorice knjige “Uštedi peni jer novac ne raste na drveću”, pravi problem je u tome što im ne dajemo dovoljno. Po njezinom bi za svaku godinu života dijete trebalo dobivati dolar povišice. “To nije previše ako djetetu objasnite što činite,” govori ona, “jer se roditeljima vraća velik dio tog novca.”

Kako djeluje ta čarolija? Prvo razvrstate džeparac u četiri staklenke, objašnjava Godfrey. Trideset posto ide odmah na dugoročnu štednju; drugih trideset posto ide na kratkoročnu štednju za kupovinu planiranog kao što su, na primjer, skijaške rukavice ili Barbika. Deset posto džeparca ide u dobrotvorne svrhe po izboru djeteta. Možete mu predložiti razne mogućnosti; UNICEF, Zakladu “Gladno dijete” ili svoju crkvu, ali ostavite izbor djetetu.

 Preostalih trideset posto je ono što Godfrey naziva “brzom gotovinom”, a to je u stvari džeparac koji dijete troši po vlastitom nahođenju. “Kad ste u dućanu, a dijete vam kaže: “Mogu li to dobiti?” možete mu jednostavno odgovoriti pitanjem: “A jesi li ponio brzu gotovinu?” Djeca zavole taj sistem jer im omogućava više slobode pri izboru. Prema planu autorice Godfrey, više nismo prosipali svoj novac na Roryjeve ručkove jer ih je sad plaćao iz svoje gotovine. Ostavili smo mu isto tako da sam odabere dobrotvornu svrhu. Na taj način, umjesto da mu dajemo više novca, davali smo mu više ovlasti nad onim što je imao.

Jedno od pitanja koje često progoni roditelje je ono o tome treba li vezivati djetetov džeparac uz kućne dužnosti. Godfrey je odrešito protiv toga, a tako misli i većina stručnjaka. “Moja su djeca morala pospremati svoju sobu i rublje zato što su građani našeg doma a ne za novac,” objašnjava. Ali, mnogi roditelji otkriju da je oduzimanje džeparca ponekad dobra kaznena mjera. 

Kad se radi o kratkoročnoj štednji, obuzdajte poriv da kontrolirate na što će dijete potrošiti taj dio džeparca. Naravno da morate postaviti neka pravila o količini slatkiša i slično, ali za vaše je dijete dobro kad ima neki cilj za koji štedi - radi li se o kompjuterskoj igri ili novom jeansu. Još će se godinama nakon što jeans izblijedi i što ga preraste,  sjećati trijumfalnog trenutka kad je na blagajnu stavio svoj vlastiti novac. Nemojte se miješati i reći:”To ti nije pametan izbor.”

Kad ste jednom uputili dijete na dobar fiskalni put, iznenadit ćete se koliko ono dobro kroči tom stazom. Nedavno je Rory izjavio da je izračunao  kako ćemo biti financijski osigurani. Slučajno smo bili zajedno u svlačionici gimnastičke dvorane pa su svi redom utihnuli da čuju što će to on reći.

“I onda? Koji je odgovor?” potaknuo sam ga da kaže.

A on je izvalio kao da se to samo po sebi razumije: “Gradske  obveznice oslobođene poreza.”

Ostao sam toliko zapanjen da sam ga zaboravio pitati iz koje će staklenke uzeti novac da ih kupi.

Don Wallace, njujorški pisac

Naučite djecu štednji

Što ćete učiniti s novčanim darom koji je poslala baka svojem unuku za rođendan? Ili s onim postotkom novca koji ste odredili za dugoročnu štednju? Evo mogućnosti.

Starinska kasica-prasica uvijek je dobro rješenje. Čak se i  rasipno dijete može motivirati na štednju kad vidi kako se povećava količina novca. Zato je  prozirna kasica prasica ili staklenka  dobra za odlaganje sitniša koji se inače vuče unaokolo.

Stvarna banka. Da biste djetetu dali do znanja koliko je važno štedjeti, prigodom otvaranja njegove knjižice u banci napravite malu svečanost. Povedite dijete u banku i objasnite mu što se to radi i zbiva. Predstavite je bankovnom činovniku ili blagajniku. Povedite ga onda kad na njegovu knjižicu polažete neku svotu novca. Zaposleni roditelji neka nađu banku koja radi subotom ujutro kako bi mogli doći s djetetom.

Tržište dionica. Pošto su sadašnji kamati u bankama tako niski, možda ćete razmišljati o tome da djetetov novac uložite u nešto što će se brže oploditi. Ima li dijete nekoliko stotina dolara možete platiti burzovnog mešetra da kupi nešto dionica po djetetovu izboru. Pomognite mu izabrati neku tvrtku čije proizvode poznaje, na primjer, Disney. Usluga kupovine dionica nešto košta, ali usluga prodaje obično košta dvaput više što će spriječiti dijete da dionice nepromišljeno proda na brzinu.