DIJAGNOZA: SAMOĆA!

 

 

Kada ti telefon šuti – TO NIJE SAMOĆA.

- To su loši prijatelji…

 

Kada slušaš otkucaje sata – TO NIJE SAMOĆA.

- To je isuviše slobodnog vremena…

 

Kada nemaš nikoga da čekaš – TO NIJE SAMOĆA.

- To je pesimizam…

 

Kada kradeš komadiće tuđeg života da bi popunio svoj – TO NIJE SAMOĆA.

- To je sumnja u sebe…

 

Kada nema nikoga s kim možeš popričati, a ti započneš razgovor sa samim sobom – TO NIJE SAMOĆA.

- To je bolest…

 

Kada plačeš po cijeli dan u praznom stanu – TO NIJE SAMOĆA.

- To je depresija…

 

Kada misliš da te niko ne razumije – TO NIJE SAMOĆA.

- To je egoizam…

 

Kada hoćeš da zavrištiš od očaja – TO NIJE SAMOĆA.

- To je bol…

 

Kada misliš da nikome nisi potreban – TO NIJE SAMOĆA.

- To je zabluda…

 

Samoća je nešto što mi sebi umišljamo onda kada nam nitko ne kaže one dvije kratke riječi: VOLIM TE!