S obzirom da potpuno podržavam prirodni način iscjeljivanja i sve tehnike koje tu spadaju, dugo sam se opirala običnom operativnom zahvatu „koji se obavlja rutinski i svakodnevno“. Jednostavno nisam vidjela smisao, niti logiku da nedostatak informacija o mom zdravlju liječnici nadopunjavaju pregledom koji se obavlja pod potpunom anestezijom. Ipak, kako nakon više godina slušanja tijela „moj“ način nije urodio rješenjem, pristala sam. Ili nisam?

Nesvjesni otpor 1 – obična, sitna (srećom) mala gradska prometna nesreća na pješačkom prijelazu gdje nisam ni kriva! Nakon prvog šoka, te kad sam se uvjerila da sam/smo svi dobro, ostatak dana sam razmišljala čime sam to prizvala? Pokušavam gledati na stvari s  pozitivne strane, no ovo mi nikako nije bila jasno. Da, desi se da dobijem misao ponekad „uf ovdje bi me netko mogao lupiti s lijeve strane“, no da li sam uistinu akumulirala dovoljno takvih misli?? Ili je posrijedi nešto drugo?

Nesvjesni otpor 2 – prehlada. Cijelu zimu nisam bila bolesna, uspijevala sam prehranom i dodatnim aktivnostima (vitaminima, eteričnim uljima, jogom) biti zdrava, i sad, baš sad, 2 dana prije operacije prehlada! Probleme s respiratornim organima psihosomatski gledano objašnjavaju kao strah od potpunog uživanja u životu, mentalni kaos i nered, radimo previše stvari odjednom. Sve jasno, ima smisla...ali opet, zar baš sad?

I tako sam jučer, dan prije operacije, priuštila si energetski tretman, ali i unatoč mojim stavovima uzela nekoliko Coldrexa, hrpu limuna i meda, septoleta. Ozdravljenje je bilo vrlo slabo, pa sada, nekoliko sati prije odlaska u bolnicu (u 04:25 ujutro) se inhaliram eteričnim uljima i pitam – zar mi sve to ne govori dovoljno?

S neke svjesne razine uopće ne sumnjam u svoju odluku, dugo (neki bi rekli predugo) sam odlučivala, no to vrijeme mi je bilo potrebno i uzela sam ga. Moje zdravlje je moja briga, na moj način, kad i kako to odlučim. Al priznajem, ovo me sad ponovo zbunjuje...što moje nesvjesno govori? Što to ne čujem, a čemu se tijelo opire? Jesam li uistinu spremna ukloniti otpor promjenama?

Meditacija, posljednji spas, prije odlaska nije mi ukazala na nešto određeno. Znam da uvijek mogu odustati, no trenutno se osjećam toliko zbunjeno da prepuštam sve u ruke Bogu, što sam već i prije trebala napraviti. Ako treba biti, biti će! Teško je ponekad objasniti svoje postupke drugima, kad ni sama sebi ne mogu objasniti što se događa. Pretpostavljam da je iskren rad na sebi najbolji način da razumijemo sebe i da se prihvatimo takvi kakvi smo. Unatoč mojim otporima, odlučila sam –idem.

Držite fige i eto me uskoro.