Živimo u svijetu predrasuda. Zdušno njegujemo taj izvor naše mržnje, netrpeljivosti, isključivosti i diskriminacije, taj izvor najvećeg zla u nama. Ne vjerujem da postoje ljudi koji nemaju predrasuda.... Iako ćemo često susretati ljude koji će reći da ih nemaju, ali, eto, ja im baš i ne vjerujem.... Zašto? Zato što sudim prema sebi, ali možda je i to predrasuda. Naime, ja znam da imam predrasude, ali ih prepoznajem kao takve i borim se protiv istih. Upravo je stvar u prepoznavanju. Ako ne prepoznajemo svoje predrasude kako ćemo znati da ih imamo, i da bi bilo poželjno da ih se riješimo, jer predrasuda je ta koja nas navodi da činimo loše drugima, da činimo ono što ne bismo htjeli da drugi čine nama.... Najčešći primjer predrasude kod svakog od nas očituje se u gotovo svakodnevnom vizualnom kontaktu sa nepoznatim osobama, koje ocjenjujemo prema njihovoj vanjštini, prema njihovim crtama lica, prema boji kože, prema odjeći koju nose, a da u biti ne znamo ništa o njima kao individuama... Možda ova potonja rečenica glupo zvuči jer današnji čovjek bi navodno trebao znati da izgled ne čini čovjeka, ali da li uistinu razmišljamo na taj način, jer je taj izgled prvi dojam kojim stječemo nekakvo mišljenje o nekome, samo je stvar u tome da li će nas taj izgled odbiti od te osobe ili ne. Ako nas odbije imamo predrasudu, jer tu osobu nismo upoznali. Da li ste ikada doživjeli da vas netko gleda "s visoka"? Najvjerojatnije jeste. A moguće je da ste i sami nekad nekoga pogledali s prezirom samo na osnovi njegove vanjštine, smatrajući sebe više vrijednim. Po čemu ocjenjujemo ljude koliko vrijede, odnosno da li su "dobri" ili "loši"? Po stupnju obrazovanja? Prema uspješnosti u biznisu ili u umjetničkom stvaralaštvu? Prema tome što su po zanimanju, koliko novaca zarađuju? Prema njihovoj rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj, spolnoj, socijalnoj ili nekoj inoj pripadnosti?.... Da li smo u stanju prvo gledati čovjeka, a da ne stavljamo prefikse ispred njegove ljudskosti, u vidu ranije spomenutih karakteristika? Čovjeku nedostaje poniznosti. Pod poniznošću ne smatram da ponižavamo svoje ljudsko dostojanstvo, već da budemo dobri prema drugima u smislu da ne činimo ono što ne želimo da se čini nama, da ne gledamo ljude s prezirom, jer takav pogled jest ponižavanje, naročito ako to činimo prema osobi koju ne poznajemo.... Naravno, naše predrasude idu puno dalje od pogleda, one su kao što sam već rekao, izvor naših najvećih zala.... Predrasuda je najjednostavnije definirana kao "preduvjerenje", odnosno uvjerenje čija istinitost nije dokazana sa relevantnim činjenicama. Međutim, ako ja u nešto vjerujem, meni uopće nije bitno da li netko drugi smatra da ja za to imam dokaze ili ne, jer je moje uvjerenje moj dokaz, i dok god se držim svog uvjerenja kao takvog, nikada neću moći prepoznati svoje eventualne predrasude.... Predrasude tako postaju odlično sredstvo za ostvarivanje ciljeva onih koji su na vlasti, odnosno predrasude su odličan izvor manipulacija nad masama....Npr., ako mase prihvate da je njihova vjera jedina "pravovjerna"(a to je karakteristika svih religija, da smatraju da su jedine "pravovjerne"), ili ako smatraju da je njihova rasa ili nacija vrednija od neke druge, vrlo lako će se pomoću tih predrasuda manipulirati masama u ostvarivanju određenog cilja.... To su dokazali i srednjovjekovni Pape u križarskim ratovima i Adolf Hitler u svom zločinačkom pohodu, ali je najžalosnije što se svijet nije promijenio, jer unatoč svoj "liberalizaciji" i "demokratizaciji" ljudi i dalje robuju svakojakim predrasudama i zahvaljujući njima nastavljaju svoj pohod mržnje i uništavanja.... Sada ću spomenuti neke svoje predrasude. Recimo, imam predrasude prema svećenstvu i političarima. Ne mogu zamisliti svećenika koji živi Isusovu poruku ljubavi dok god je u službi crkve kao institucije, niti mogu zamisliti političara koji služi narodu.... Napomenuo sam da su to moje predrasude, što znači da najvjerojatnije ima svećenika i političara koji služe, a ne iskorištavaju, samo što ih ja još nisam upoznao, ali to je moja greška, odnosno to su moje predrasude koje su proizašle iz mog uvjerenja za koje mi nije potreban "dokaz".... Međutim, jako teško mi se riješiti tih predrasuda jer u svom uvjerenju ne prihvaćam vlast kao nešto što služi ljudima, već nešto što njima vlada, bila ona svjetovna ili duhovna.... Iako pojam duhovne vlasti ne prihvaćam kao takav, jer ako se radi o vlasti, po meni ona može biti samo svjetovna(ljudska) koja se skriva iza pojma božanske(duhovne) vlasti.... U tom smislu za mene je svaka vlast zla, jer vlada čovjekom, ne služi mu.... Hijerarhijsko društvo za mene je društvo zla, koje je čovjek stvorio da vlada čovjekom.... Ali mene, kao i mnoge druge u takvom se društvu kontrolira strahom.... Slušaj ili ćeš biti kažnjen.... Hijerarhijsko društvo ne može na drugačiji način funkcionirati.... Oslobađanje od predrasuda i stvaranje drugačijeg društva, društva solidarnosti umjesto hijerarhijskog društva, moguće je jedino uz prihvaćanje čovjekoljublja, što je "hard utopija" u ovom svijetu zahvaljujući interpretaciji(barem što se kršćanskog svijeta tiče) Isusove poruke ljubavi, gdje se ona tumači kao ljubav prema Bogu, umjesto da se tumači onako kako je stvarno osmišljena, kao ljubav prema čovjeku, jer bez nje nema niti ljubavi prema Bogu.... Eto, ja kao osoba koja ne vjeruje u više biće imenom Bog, tumačim vjernicima što je njihov Bog Isus htio reći: Gospodo, ako ne volite čovjeka, nemate što raditi u mojoj butigi!.... A jesam nadobudan i pun predrasuda.... Kad sam već kod kršćanstva kao religije, koja je također puna predrasuda(kao i ja), želio bih još reći da se Isus danas vrati (što se po meni kao nevjerniku, naravno, nikada neće dogoditi) ponovio bi svoje navodne riječi prema evanđelju po Mateju: "Stoji pisano: 'Kuća moja neka bude kuća molitve, a vi ju pretvarate u špilju razbojničku'". Mt 21,13.