Da li i ti zamišljaš?
Uglavnom počnem s… kako si?
Frazom bez okusa i mirisa.
Iako, ono što se krije iza toga, nimalo nije bezlično.
A znam te upitati i… kako si spavao?
Pri tom ni u ludilu ne pričam o tome kako ti zamišljam tijelo, a sebe vidim kao plahtu.
I kako jutrom po sebi tražim nevidljiv, utisnut, naš putokaz snova.
Ne znam shvaćaš li kamo vode moja u fraze zamaskirana pitanja?
I što bih ja sad trebala misliti nakon što me jutros pitaš… a kako si ti spavala?
Je si li i ti zamišljao moje tijelo, a sebe vidio kao plahtu?
Što da ti odgovorim?
Ne znam.
Al' nekako mi dođe da ti kažem… nagužvano.
bglavac
irida
edin.kecanovic
