Potraga za Prvim Smislom, za Sustinom Stvari i polozaj covjeka (mene) u odnosu na taj smisao je cini mi se rasla skupa sa mnom...bila sam prepuna pitanja na koja sam tek naslucivala neke odgovore i nisam znala da li su moje slutnje ispravne.
Moji roditelji, tek "prosjecni vjernici" koji slave svoj folklor i naprave kolace za blagdane su mi davali sture odgovore; tako sam odlucila da pocnem potragu za Njim, jer on je savrsen i "stvorio" je pitanja - zato sigurno mora znati sve odgovore.
Potraga me vodila raznim stazama a ja cu nesto ispricati o Bhakti yogi; za mene jako vazno jer sam u nekom vremenu bila uvjerena da su u Ljubavi o kojoj su oni govorili, u ubijanju Ega i kolektivnoj svijesti koja je kod njih bila tako ocita (a ja sam je vidjela tek kasnije - Boze hvala Ti sto pomazes slijepima) posijana zrnca istine.
Mladost je stvarno neko cudno stanje; kad je pokusam protumaciti sa ove vremenske distance shvatim koliko je uzaludan pokusaj da objasnim... Temple je bio divan, bilo je tu mnogo cvijeca, hrana je bila mmmm i tako pomislim kad ovako mogu zadovoljiti cula onda sigurno mogu i dusu... No sta je bila (tad) moja dusa? Sama mladost...
Dakle, da ne duzim, pocela su mantranja redovna ( i u cetiri ujutro); jela sam samo hranu iz hrama jer je prije mene ponudjena Krisni (Krsna)i tako prociscena. Predavanja koja smo imali milost slusati su bila nekom visom Silom vodjena i sve je bilo tako ruzicasto i krasno....i trajalo je....pa bas je trajalo....
A onda budjenje; odlucim se jednom da pitam (ma ko sam ja da postavljam pitanja, ali eto ovo bas moram da pitam) zasto zene moraju sjediti pozadi tokom predavanja jer sam dobro naucila ono sto su mi ponavljali stalno - da smo svi duhovne duse u tijelima tek zarobljene. Odgovor je za mene tada bio porazavajuci...i dok su me svi gledali kao da sam pala sa Marsa (ili mozda neke druge jos udaljenije planete) osjecala sam neku unutarnju sigurnost i zacudo mir, jer sam znala da uskoro slijedi budjenje.
Rekli su mi da poradim malo na svom Egu i da sam suvise vezana za svoje fizicko tijelo! Cuj ja vezana za fizicko, a VI mi rekli da moram sjediti pozadi jer jesam u tijelu zene. Dakle VI me vidite samo tako i nikako drugacije, moja duhovna dusa nije dorasla da to bude, brisete jednakost moje kvalitete sa vasom a uporno mi ponavljate o stvarima u koje ni sami ne vjerujete...kakva greska.
Otisla sam i nikad se vise vratila nisam u hram.
No jako je vazno zrnce mudrosti koje sam miloscu Bozijom dobila od bhakte Neisa nekoliko veceri prije toga kad smo se zajedno vracali nasim "obicnim" domovima: "Strasno je ovo i razdire me" zalim se ja Neisu, "tu sam i silno zelim biti SASVIM u yogi ali nesto u meni mi nikako ne da da PRIPADAM cijela, nesto u meni se buni i jako patim zbog toga". Mudar odgovor (cini mi se u datom trenutku mudriji nije mogao biti): "Ne brini....gledaj to ovako: ti si SLOBODNA." Hvala, Neis.