Možemo varati, lagati i pritom nikada biti uhvaćeni, a svoju savjest smirivati govoreći si - ne boli ih ono što ne znaju...Možemo činiti male nepodopštine u svoju korist il pak, ako nas okolnosti "natjeraju" i velike čak, i možemo izoštriti svoje glumačko umijeće da nitko nikad ne pomisli da smo sposobni na takvo što.

A ako nas ipak nekad uhvate u laži, onda možemo naći milijun isprika i opravdanja za naše čini, i uvjerena sam, u takvim trenucima svatko od nas se može pretvoriti u najboljeg odvjetnika i govornika, jer riječi naviru same kad branimo sebe. I za svaki svoj postupak imamo opravdanje, nismo mogli drugačije, i ustvari, nismo baš skroz krivi...
Isto kao niti jedan zatvorenik u zatvoru. Svaki od njih, pa i oni najokrutniji imaju opravdanje za svoje postupke.

I ponekad uspijemo uvjeriti slušaoca da ustvari nismo tako loši kako se čini, ili pak da nismo imali loše namjere.

Možemo prevariti cijeli svijet a da nitko ne posumnja.

Ali voljela bih sresti onoga tko je prevario čovjeka u ogledalu

Njemu recite - nisam kriv.
Pa ga pogledajte u oči.
Nije upalilo, zar ne?

Njemu recite - ono što ne znaju, ne boli ih.
I ugledat ćete ranjene oči koje boli.

Sve što činite, sebi činite.
Svaka laž, kao bumerang se vrati.
Svaka ružna, oštra riječ, zapara prvo vaše srce.
A isto tako lijepa riječ prvo oplemeni ono otkud je i potekla.

I ništa ne možete sakriti čovjeku u ogledalu, sve vidi, sve zna i sve osjeća!
I šta vrijedi ako vas čitav svijet voli i cijeni jer ste ga malo zavarali, ako čovjek u ogledalu pati jer zna da ste ga iznevjerili.

Ostanite vjerni čovjeku u ogledalu, da ne spuštate pogled, kako pred njim tako onda i pred cijelim svijetom.

I sve što trebate, imati ćete, jer u biti, čovjek kad ima ljubav, kad ima čisto srce, tako mu malo treba a čini mu se da posjeduje čitav svemir.!!!

I zato, idite, ako već niste, izmirite se sa čovjekom u ogledalu, i onda obratite pažnju: zar vam oči odjedanput nemaju ljepšu boju?