Moj dolazak na Magicus bio je melem mojoj duši. Oduševila sam se duhovnošču, toplinom, lijepim stihovima i tekstovima. No dobila sam „pljusku“. Negativna energija koja se zadnjih dana provlači Magicusom duboko me boli. Tamo gdje se piše o ljubavi i duhovnosti to se ne bi smjelo desiti.

Vukovi žive u čoporu. Postoji hijerarhija, zna se tko je tko i tko što može. U svojoj zajednici dobro funkcioniraju i mogu se obraniti od drugog čopora kad je to potrebno.

Mi ne živimo u čoporu, živimo u obitelji. No slično kao kod vukova obitelj opstane ako se poštuju i vole članovi obitelji.

Pošto smo mi ljudi, a ne vukovi, imamo i drugačiji pristup životu.Težimo napretku, učenju, no bez ljubavi i tolerancije ništa od toga. Možemo postići puno gazeći druge, ići putem negativne energije.U tom slučaju čak su i vukovi bolji od nas jer poštuju hijerarhiju koja nama ne treba. Poštivati svako ljudsko biće ako se i ne slažemo s njegovim načelima to je pozitivno, to je rast za svaku dušu koja obitava u nama.

Autoritet, pobjeda, biti najbolji, glavni, opsjednut zavišću ljubomorom, to su sve negativne vibracije koje štetno djeluju.

Tko ide od sebe, tko voli sebe i tko poznaje sebe neće povrijediti drugu osobu. Širit će pozitivnu energiju svud oko sebe.

Promatrajući nedavna zbivanja na Magicusu čini mi se da i nije sve onako kako se pisalo, duhovno puno ljubavi i razumijevanja. Osjećam se kao da sam se probudila iz sna koji je bio lijep dok je trajao,a buđenje je razočaranje.