Centar života
Učili su nas da se čovjek izdvaja od drugih bića jer ima pet osjetila, i po svemu je najnapredniji.
Kroz evoluciju, na čovjeka se gledalo kroz tjelesni razvoj, ali dolazi vrijeme spoznaje da je čovjek najprije duhovno i božansko biće, a tek onda tjelesno. Zbog takvih učenja sve je u duhu materijalnog i tjelesnog.
Metafizička realnost energije je u njenoj konstanti, a materija i tijelo su ograničene postojanosti.
Shvaćanje suštine energije će nas uvesti u novu svijesnu evoluciju čovjeka, koja će uskoro biti neminovnost.
Zbog tjelesnog i materijalnog odnosa prema sebi, svjetlija strana čovjeka je uvijek potiskivana kao nešto mistično, što se ne može dokazati fizičkim zakonima. Međutim, postoje i metafizički zakoni koji mnogo preciznije definiraju prirodu energiju.
Znanost, religija i društvena svijest, održavali su prividno stanje da je tijelo original čovjeka, vrijedno svake pažnje. Sada već imamo spoznaju da je orginal čovjeka njegova duša-energija, i kao takva nas dovodi u pravi odnos s energijom.
Čovjek se do sada nije znao osloboditi košmara u glavi koji dolaze od EGA, UMA i misli. Učili su nas da je sve u glavi, i uspjeli su je napuniti nebitnim stvarima. Pokazalo se da glava mora uvijek biti mirna kako bi nas, s osjetilima, bolje informirala o svijetu koji nas okružuje.
Svijest je nešto što ne opterećuje glavu, a cijelom biću daje potpun uvid u stanje energije.
Zbog društvene svijesti i fizičkih zakona, veoma često živimo bez istine.
Društvena nadmoć i vlast nad čovjekom nude neku iskrivljenu istinu, koju čovjek mora prihvatiti, kako ne bi ostao bijela vrana u društvu. Na nesreću, nitko u društvu nije pošteđen negativnih utjecaja.
Ljudi danas sve više govore o svijesti, istini, ljubavi, duhovnom životu, slobodi čovjeka, duši i energiji općenito. Energija je uvijek bila uz nas, od nje smo stvoreni, ali tek sada lagano izlazi na površinu.
Pitanja u vezi sa zdravom prehranom, disanjem, prirodnim iscjeljivanjem, yogom i meditacijom, nisu više nepoznate teme.
Pitanja EGA, UMA i misli su nekada bili samo za psihijatre, dok se danas tim pitanjima sve više bave obični ljudi. Jednako tako religija i društveni moral pokazuju svoje pravo lice.
Obrazovanje i medicinska struka sve više gube na svom lažnom značaju. Ljudi će uskoro biti sami svoji liječnici preko zdrave hrane i meditacije. To je prirodno i jedino ispravno. U duhovnom svijetu ne postoji niti jedna bolest, a sve se može dovesti u red putem energije.
Sve više se govori o ljubavi koja je davno zaboravljena, jer društvu i religiji nije odgovaralo da se ljudi vole, nego da među njima postoje vječite podjele.
Društvena zajednica, vlast i države neće imati više nikakvog posla, i time dovoditi u zabludu opravdanost postojanja. Svaki čovjek je sam sebi dovoljan skrbiti o sebi i nije mu za to potreban nitko.
Mogućnosti normalnog i svijesnog čovjeka, po pitanju energije i stvarnih potreba, su ogromne.
Ako vrabac može sebe skrbiti, zašto to ne bi mogao svjestan čovjek? Sve što radite mora imati predznak svijesti. Ukupno ponašanje treba biti u duhu istine, svijesti, radosti i ljubavi.
Kada čovjek oslobodi svoju glavu od maske ega, uma i misli, konačno će biti na putu ka sebi i svome prosperitetu.
Centar čovjeka nije u glavi, nego u središnjem dijelu tijela, tamo gdje se odvija metabolizam, pokreće energija i tvori krv. Čovjeku je dato misliti na osnovu osjećanja, ali ne biti slomljen pod navalom vlastitih misli, i nemoći što uraditi sa njima.
Glava mora biti potpuno hladna, a tijelo prirodno toplo. Tek tada može energija imati pravilni tok. Obzirom da misli vode energiju, kada je čovjek pot kaotičnim mislima, dolazi do nemira u tijelu, jer energija bude blokirana. Mirna glava je najbolja za energiju. U tu svrhu služi meditacija.
Čovjek kao svjesno biće je normalan samo kada je u ljubavnom odnosu. Sva druga stanja čovjeka ukazuju na to da svatko može biti opasan.
Životinje ne mogu biti zle, bez obzira na fizičku snagu, a ljudi svakako mogu. Znači ljubav je kod ljudi neminovnost i preka potreba, kako bi došlo do uređivanja svih odnosa. To je jedino moguće kada u svijetu ne bi bilo novca, i kada bi energija bila pravilno shvaćena i prihvaćena. Zbog novaca ljudi gube ljudsku orijentaciju i postaju zvijeri.
Životu se može radovati samo čovjek mirne i hladne glave. U vezi s tim dobro je često glumiti radost, jer se time oslobađa napetost u glavi, a centar života vodi u predio stomaka i Hare, gdje mu je i mjesto.
Sve ono što se tiče energije je univerzalna stvar svijeta i tiče se sviju nas na jednak način, zato joj moramo tako prići – univerzalno, oslobođeni osobnih razmišljanja i stavova.
Ono što nam je svjetlost Sunca jednako potrebna, tako je i s energijom. Cijeli svijet je cjelina, jedan izvor energije, sve je obuhvaćeno tim izvorom, jednako važno, jer ne postoje dvije iste stvari na svijetu. Slične mogu biti, ali iste nikada. Zato je i svaki čovjek jedinstven i vrijedan cjeline energije svijeta.
Odnos čovjeka prema energiji je stvar osobnog proživljavanja. Ne postoji stručnjak za ljudsko iskustvo. Svatko je za sebe jedinstven u svemu.
Misaoni proces i svijest nemaju ničeg zajedničkog.
Misli se formiraju na osnovu osjećanja, i često nas dovode u stanje neshvaćanja vanjskog svijeta. Znači, ono što vidimo, čujemo, mislimo, kušamo ili dodirnemo, ne daje potpunu sliku i uvid u pravo stanje stvari. Zbog toga često puta ne možemo procijeniti što misli bliski prijatelj, šef ili naše dijete.
Tjelesna čula trebamo ostaviti tamo gdje im je mjesto, i lagano razvijati intuiciju, svijest i duh za potpun doživljaj svega što nas okružuje.
Zbog EGA stalno moramo proživljavati prošlost, a zbog UMA iščekivati budućnost.
Trebamo se osloboditi EGA, UMA i misli, a na njihovo mjesto imati mir u glavi i tijelu, osjećaj istine, svijesti i ljubavi.
Usklađenje duše-energije, metabolizma i srca jedino je moguće u sadašnjosti, tako da pitanje prošlosti i budućnosti samo mogu biti teret ovisnika koji to proživljavaju.
Drugo je pitanje što se sagledavanje prošlosti i proricanje budućnosti može vidjeti sa spiritualnim mogućnostima čovjeka.
Pero, Opatija 2010.