* Dobro je biti nesebičan

* Loše je biti sebičan

Ako na vijestima čujete da je netko bio nesebičan, onda to poštujete. Ako čujete od svoje cure da je netko bio sebičan, to nikad ne zvuči najbolje.

Na vijestima nikad nećete čuti da nekoga hvale za čin njihove sebičnosti.  Nikad od svoje cure nećete čuti da je netko nesebična hulja.

Kako što sve u životu prođemo bez da se pitamo zašto, valja dobro pogledati na ovo, posebno ako ste vas zanima put Jebe mi se.

Pogledajte svoj život. Iskreno pogledajte kako provodite svoje vrijeme u smislu sebično/nesebično; možda koristite nege druge riječi za ove dvije uobičajene: da li su vaše akcije motivirane prema sebi ili s namjerom da drugima pomognete?

Vjerovatno radite da zaradite novac za sebe (i time sebi date osjećaj vrijednosti a ponekad i užitka); zacijelo puno vremena provodite u toj potrazi za užitkom; idete na dopust da biste joj udovoljili itd. Da, pošteno. Tako živi nas većina.

Ako imate obitelj, argumentirano, radite stvari za njih, ali pitat ću vas: zašto ste uopće začeli obitelj? Nije li zbog vas samih? Ne pruža li vam ona užitak u potpori i vremenu koje s njom provodite? Ako je odgovor potvrdan, onda ste dakle to učinili zbog sebe.

Kao normalno, ‘dobro’ ljudsko biće, stalno igramo igru interesa za samoga sebe. U osnovi smo sebični. A opet, dok pišem tu riječ, u njoj ima implicitnog naboja:

 

Dragi moj, ali mi nismo takvi, zar ne? Dobro, ja nisam jer uvijek stanem na ulici za one ulične ljude koji žele da im potpišem doživotni debit za iznos koji si mogu dopustiti, po njima nekih pet funti mjesečno, što naravno ne zvuči kao mnogo ali, znate, malo po malo nakupi se, posebice tijekom života; teško je onda, znate, imati direktni debit s računa moja banka više volim koristiti se direktno njihovim uslugama. Jednom sam pokušao dati neki novac dobrotvornoj organizaciji, rekao sam im, gledajte ne mogu odobriti direktan debit baš sada ali evo vam deset funti. A oni, žao nam je, ali ne možemo uzeti novac, samo direktan debit. Pomislio sam Sjajno, dobrotvori koji ne mogu uzeti moj novac, što se to događa s ovim svijetom? Molim vas, gospođo, umirem od gladi možete li molim vas dati mi nešto s vašeg direktnog debita? Svijet je poludio jer danas ne možete dati direktno novac nekome tko ga treba…

Zašto ovakvo rasuđivanje? Vjerovatno, kao i obično, zbog straha. Zbog straha da ako ne ustoličimo koncept nesebičnosti u samo srce svoga moralnog koda, da onda nećemo mariti ni trunka za druge ili, još važnije, da nitko neće dati ni trunku kad nama nešto bude trebalo.

Čitav koncept nesebičnosti je kapacitet pomaganja drugima. Ljudi daju novac dobrotvornoj ustanovi jer se zbog toga dobro osjećaju. Oni pomažu onima koji su manje sretni jer time osjećaju da su u vlastitim životima ispunjeni. To daje osjećaj svrhe njihovim životima.

To naravno ne umanjuje kvalitet onoga što ‘dobri’ ljudi čine za druge. Naprosto u tome prepoznaje se nešto što većina ljudi ne primjećuje.

To je važan kvalitet za prepoznati kad morate namaknuti novac za dobrotvorne svrhe. Ljudi oklijevaju slati novac za nešto što nema direktne veze s njihovim obiteljima.

Kampanje koje usvajaju jedno afričko dijete dobro funkcioniraju. Dobijete fotku djeteta kome pomažete a ono vam napiše hvala. Odlično, zaista nekom pomažete ali imate zbog toga i prirodnu zadovoljštinu.

Ali, dobročinstvo barem za većinu nas predstavlja samo mali dio našeg novca i vremena. Vratimo se obitelji da vidimo kako sebičnost i nesebičnost operiraju na dnevnoj osnovi.

Jedino vrijeme koje bih nazvao nesebično jest ono kad zbog svoje obitelji radim nešto što zapravo ne želim raditi. Ako sam mrtav umoran a moji dječaci u tom trenutku ne odgovaraju mi svojim ponašanjem, onda bih mogao nazvati svoju upornost u mojoj obvezi ‘nesebičnom’.

Svakako većina vremena provedenog s obitelji nije nesebično. Ako radim da ih izdržavam onda to radim zato jer ih volim izdržavati Ako se igram sa svojom djecom na plaži to radim koliko zbog sebe, toliko zbog njih, dakle nimalo nesebično.

Čini se, barem u mojoj obitelji, sve što izdaleka zaudara na nesebičnost obično znači da imamo poteškoća. Sve ostalo, oni sretni, puni, nasmijanti trenuci su samo-motivirani jer onda svi dobijemo ono što želimo.

Biti nesebičan znači žrtvovati nešto što želiš u korist nečeg što netko drugi želi ili mu treba.

Na poslu nekoć je bilo moderno govoriti o win-win situaciji. To je samo jedan (poželjni) ishod od nekoliko mogućih u pregovora između dvaju stranki.

Recimo ja prodajem hotdog, a vi ste vlasnik nogometnog kluba. Prodavati hotdog izvan stadiona je striktno ilegalno. Policija vas je zamolila da kao vlasnik kluba pomognete to iskorijeniti. Sada pregovaramo. Vi morate pomoći policiji, ja moram živjeti prodajući hotdog navijačima koji ih vole. Kažete imate štandove unutra stadiona. Kažem navijači ih vole čekajući da uđu na stadion, čekajući prijatelje, stojeći u redovima. Kažete da će vam policija biti na vratu sve dok se ne dogovorimo. Ako im popusite onda ću ostati bez posla. Navijači će isto izgubiti, jer gube nešto što žele.

Razmislimo. Gledajte, kažem, hotdog je moja roba. Moj štand je čist. Imat ću sanitarni pregled svaki tjedan. Možda me možete uzeti za svojeg zvaničnog hotdog dobavljača. OK, kažete, to bi trebalo zadovoljiti policiju, jer moraju udovoljiti navijačima, ali što je s gubitkom na prodaji hotdogova unutar stadiona? (Skoro win-win situacija ali želite svoj komadić torte.)

OK, kažem, ako postanem ‘služben’ podići ću cijene za pet posto a vama dati višak. Molim, mora biti u gotovini. Vjerujte mi, ja sam prodavač hotdogova.

Dogovoreno, kažete.

Rukujemo se. Upravo smo demonstrirali pregovore jedne win-win situacije.

U bilo kojem pregovoru, vrijedi doći do win-win situacije.  U tome se slažem sa svojom obitelji. To je kao kada ste dobrotovor sa slikom siročeta na svojem radnom stolu. A takvo može biti svako područje u vašem životu.

Zašto žrtvovati ono što vi hoćete za ono što drugi žele ili trebaju u:

* vašoj vezi

*vašoj obitelji

* na poslu

* vašim prijateljima

* ljudima koji imaju manje od vas

Ako želite možete početi izmišljati nove izraze poput ‘prosvjećeni samo-interes’ ili ‘prava nesebičnost’.

U duhovnim krugovima ljudi govore o tome kako ‘djelovati i govoriti iz svoje istine’. To je kao kad raspršimo osvježivač zraka preko riječi ‘sebičnost’ nadajući se da nitko neće primjetiti.

Zato vrijedi reći jebe mi se nesebičnosti. Ako počnete osjećati kako se žrtvujete u korist nekog drugog, onda morate početi oštriti svoje vještine pregovaranja.

Nesebičnost je lose-win situacija. na kraju nikad ne funkcionira. Završit ćete razočarani i ljuti, a to nije dobro za osobu koja je izgledala kao da može pobijediti. Puno je bolje ako mislite da ćete i vi nešto dobiti iz te veze.

Najbolje što možete za druge učiniti jest sebe staviti na prvo mjesto. Pod pritiskom svijeta da se bude nesebičan, recite jebe mi se i budite sebični.

U plesu života, prvo stavimo vlastitu masku za kisik onda duboko udahnimo, pa pomozimo ostalima. Ostali će nam vjerujte biti zahvalni za to.

 

* isječak iz knjige "Jebe mi se".