Korijen ili glavni uzrok homoseksualnih želja treba tražiti u obiteljskoj situaciji koja je u djetinjstvu utjecala na oblikovanje nečije ličnosti. Glavna osoba u obitelji, koja ima i najveći utjecaj na razvoj dječje ličnosti, jest majka. Zato ona često igra presudnu i u psihoseksualnom dozrijevanju mlade ličnosti.
 
  
 
 
 Freud je naglasio u psihoanalitičkoj školi: materinsi kompleks najčešći je uzrok skretanja u istospolnost. Osnovni faktor neurotičnog razvoja ličnosti vlastohlepna je majka i slab, povodljiv otac. Gruba, hladna, autoritativna mati, koja se vlada poput muškarca, a u obitelji zapovijeda i svima nameće svoju volju, može svojom autoritativnošću uliti u sina strah pred ženskim spolom. Poznato je, naime, da dijete svoje dojmove o roditeljima prenosi na sve ljude. Ako je dječak u tijeku cijelog svog razvoja živio u stalnom strahu pred majkom, prenosi taj strah na sve nosioce ženskog spola. Odbojan stav dječaka prema majci, odnosno ženi, može se pojačati sve do mržnje pa i odvratnosti. To će onda biti još snažniji motiv za skretanje u homoseksualnost.
 
No, majka može i na drugi način biti osnovni pokretač istospolnog nagona svoga sina. Često se događa da majka sina, osobito jedinca, jako razmazi, da ga veže uza se, učini ga potpuno ovisnim o sebi i nesposobnim da se oslobodi njezina utjecaja. Takav muškarac ostaje dugo, katkad i doživotno, nesamostalan i u svemu zavisan od želja i odluka svoje majke.
   
   
Zarobljeni osjećaji
 
  
On je na nju osjećajno vezan na neprirodan, pretjeran način te na nju projecira, makar nesvjesno, svoje erotske težnje. Prirodno je da seksualna komponenta u čitavoj toj nezdravoj osjećajnosti između majke i sina ostaje obično pritajena i njima samima skrivena. No, takav se muškarac u svom ljubavnom životu ne može otrgnuti od svoje majke i ne zna svoje ljubavne osjećaje upraviti na druge žene. Zato izlazi iz svojih libidinoznih prohtjeva ponekad nalazi u homoseksualnoj aktivnosti.
I ženskoj homoseksualnosti (lezbijka) isto je uzrok u odnosu između majke i kćeri. I tu najveću ulogu ima vlastohlepna majka. Ako joj je pošlo za rukom da kćer veže uza se i s njome stvori tabor protiv oca "slabića", može se dogoditi da kći mehanizmom identifikacije naprosto u sebe prenese lik majke i potpuno poprimi njezine stavove i osjećaje prema drugom spolu. Agresivna i vlastohlepna žena obično prezire muškarce, podcjenjuje ih, ponizuje i ismijava u liku svoga muža. Prirodno je da to kod kćeri može pobuditi isto takav stav prema muškom spolu uopće, a to je jak motiv za razvijanje libidinoznih želja prema vlastitom spolu. Malo je, naime, vjerojatno da će se pojaviti nagon prema spolu koji se podcjenjuje.
Muško je dijete katkad petjerano vezano uz oca, osobito ako su u obitelji na jednoj strani otac sa sinom, a na drugoj majka sa kćerkom. Zatim, na oca osjećajno previše vezan, a od majke uplašen dječak, može i u odraslo doba ostati više zainteresiran za muški nego za ženski spol.
 
 
  
  
Složeni obiteljski odnosi
 
  
 Agresivan i grub otac može utjecati i na psihoseksualni razvoj ženskog djeteta. Uplašena njegovim surovim postupkom prema ženi, djevojčica gubi svako povjerenje u muški spol, koji joj je odbojan i boji ga se u osobi svog oca. U takvoj situaciji, kad je žena uvjerena da je odviše opasno upuštati se u bilo kakvu spolnu vezu s muškarcima, njezina se libidnost vrlo lako usmjerava prema ženskom spolu.
Teška ljubomora i supartništvo među braćom i sestrom mogu također pridonijeti razvoju homoseksualnosti. Ako su se brat prema sestri ili sestra prema bratu uvijek osjećali zapostavljeni i manje voljeni ili pak sasvim odbačeni, sestra ili brat mogu u sebi izgraditi duboku mržnju prema drugom spolu, u kome vide razlog svoje zapostavljenosti.
Ima roditelja koji svoje dijete odgajaju kao suprotan spol. To se osobito događa djevojčicama koje su se rodile umjesto željenog sina.
 
 
Kad se dijete psihički razvije u muškarca, a po prirodi je žena, ili obratno, u odraslo se doba neće moći tako lako snaći u vlastitoj spolnoj ulozi, nego će radije razvijati interese i želje suprotnog spola, u kome je odgojeno. Tada će njegove težnje biti pretežno usmjerene na vlastiti spol.
Društveno-kulturni razlozi pogoduju razvoju istospolnog nagona. Poznato je da se u patrijarhalnom društvenom uređenju muškarcu pridaje mnogo veća važnost nego ženi. Zatim, na podcjenjivanje ženski spol reagira otporom prema muškom spolu, što se očituje u nepovjerenju prema muškarcima, u otvorenoj ili skrivenoj agresivnosti prema njima, u lukavosti i himbenosti, u težnji da se oponaša drugi spol, u frigidnosti, u potpunom odricanju od svake seksualne veze s muškim spolom. Opterećen takvim nazorima, muškarac vidi u ženi takmaca i stalnu opasnost za svoj prestiž. To mnoge muškarce čini nesigurnima pred ženom i toliko obeshrabrenima u njihovoj spolnoj ulozi da se radije odriču svakog intimnog dodira sa ženom nego da se izlože eventualnom neuspjehu. Tu se i opet javljaju sve mogućnosti za procvat homoseksualnih težnji.
 
  
  
Liječenje
 
  
Homoseksualne je nagone teško ukloniti. To se može postići samo dugotrajnom psihoterapijom, ali i ona postiže neke rezultate samo u dijelu slučajeva.
Naš zakonik predviđa kaznu za zavođenje maloljetnih osoba, i mislim da bi bilo dovoljno da se taj zakonik odnosi jednako na heteroseksualno, kao i na homoseksualno zavođenje. Zakonski pak progoniti nekoga samo zbog činjenice što ima istospolne interese, bez obzira na to da li je počinio djelo, mislim da je zapravo besmisleno. Ako je riječ o ucjenama, prevarama i drugom kriminalu u vezi s homoseksualnosti, svega toga ima znatno više u heteroseksualnim odnosima.
Ako se progoni muška prostitucija, isto je tako potreban i krivični postupak protiv onih muškaraca koji podržavaju žensku prostituciju.
 
  
      
Mr. sc. George Salebi, dr. med.