Bio jednom jedan čovjek, vrlo pobožan. Živio je u selu u udolini sa svojoj obitelji. Godine rada i molitve učinile su ga poznatim da je svoj život posvetio Bogu.
Jednom je nadošla poplava i cijelo selo je prekrila uzburkala rijeka. Oni koji nisu na vrijeme pobjegli sklonili su se na jedinu uzvisinu, a među njima i pobožni seljak. Dok su svi preživjeli zapomagali on je ostajao miran stalno se moleći Bogu.
Govorio je:
-Cijeli sam svoj život posvetio Bogu, vjerno ga služio, obožavao i molio se. Vjerujem da će me moj Bog spasiti. Valjda sam to zaslužio.
Kako je voda rasla, prijetila je opasnost i da se uzvisina poplavi. U taj čas pojavi se maleni čamac i svi osim pobožnog čovjeka ukrcaše se u čamac koji je jedva primio sve preživjele mještane. On odbi i reče:
-Ne hvala. Meni će Bog pomoći.
Čamac je otišao. Kada je voda došla čovjeku do struka ponovno se pojavio čamac. Ljudi su mu vikali:
-Hajde sa nama, naći ćemo mjesta i za tebe.
-Hvala na pomoći, ali meni će Bog pomoći.
Voda se polako dizala i već je pobožnom čovjeku dolazila do samoga grla. Čamac opet vratio ali je on samo odgovorio:
-Cijeli sam život posvetio Bogu. Sada će on meni pomoći.
Ljudi na čamcu uhvatiše vesla i po posljednji put uputiše se prema kopnu. Voda je nastavila rasti i čovjek se utopi u nabujaloj rijeci.
Nedugo potom se pojavi u raju. Priđe Bogu:
-Dragi Bože, ja sam te vjerno služio i molio se tebi sav svoj život, a ti mi nisi pomogao kada mi je trebalo. Zašto Bože?
A Bog mu reče:
-Budalo jedna pa tri puta sam ti slao pomoć a ti si ih svaki put odbio.
Objavio Neven Ilak 1 week ago
http://dharma-spirit.blogspot.hu/?view=classic
bglavac
edin.kecanovic
