Jedan mudrac je rekao: "Kada sam bio mlad onda sam bio revolucionaran i stalno sam molio Boga: "Bože daj mi snagu da promijenim čitav svijet."
Kada sam došao u srednje godine onda sam uvidio da sam uzalud protratio vrijeme. Svoju dušu nisam obratio, a kamoli čitav svijet.
U srednjim sam godinama molio: "Bože, a sad mi daj snage da promijenim bar svoju obitelj i svoje prijatelje."
Sada kada sam ostario, sada molim samo jedno: "Bože, daj mi da barem sebe promijenim."
O da sam, kaže, molio tako od početka ne bi uzalud protratio svoj život. Sve bi promijenio.
Otvori moje oči, Gospodine,
kako bih mogao vidjeti:
cvijeće i drveće, livade i polja,
životinje i ljude,
Tvoja najljepša stvorenja.
Otvori moje oči, Gospodine,
kako bih mogao čuti:
pjevušenje ptica
i šum drveća,
puhanje vjetra
i glas svih ljudi.
Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda,
molim tek snagu za život svednevni.
Pouči me umijeću malenih koraka.
Misli mi razbistri, učini me snalažljivim,
nauči me ugrabiti pravi trenutak.
Daj da vidim kako je sve u životu važno.
Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika,
već vrijeme svoje da mudro raspoređujem,
pa ipak da umijem prepoznati trenutke
bogate sjajem, ljepotom i milinom
i odvojiti časak za užitak srca i duha.
Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati- niti o prošlosti, niti o budućnosti
te da je najvažniji sadašnji čas,
i da sve što slijedi učinim najbolje.
Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći.
Trijezan mi uvid podari u istinu
da su poteškoće, porazi i padovi,
neuspjesi, boli pa i katastrofe
na stazi žića vjerni pratioci
uz koje naša bića sazrijevaju i rastu.
Antoine de Saint- Exupery
Čovjek je travka što dugo ne traje i sjena što začas nestaje.
Čovjek je pjena što brzo se topi i cvijet što začas oči sklopi.
Čovjek je dim što brzo iščezava i vatra što sama sebe uništava.
Čovjek je list što brzo otpadne i glas što već začas nestane.
Čovjek je rijeka što brzo protječe i svijeća što začas dogorjet će.
Čovjek je čaša što se razbije i san što tek kratko traje.
Čovjek je vosak što brzo omekša i ruža što začas se namreška.
Čovjek je najprije rumen i lijep, al ubrzo već je mrtav i blijed.
Čovjek je najprije bogat i mlad, al ubrzo zatim pokojnik je tad;
prizor prolaznosti
i zrcalo besmrtnosti.
Abraham Santa Clara
Boze daj da budem kao ovo dijete na slici.,mrno neuplaseno pred naletima zivota znajuci da me Ti cuvas....Amen