- Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?
- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja.
Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
- To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce izgledao?
- Ne znam tocno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati. I jesti svojim ustima.
  Pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti: poslije rodjenja nema zivota.
- Pupcana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja.
Nesto posvem drugacije nego ovo sto zivimo sada.
- Ali nitko se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava.
  Osim toga zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
- Pa ne znam bas tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u svakom slucaju sresti nasu mamu.
Ona ce zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjerujes u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo uopce postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da. Moguce. Ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet.
Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje...!