U biti, ono što sam danas htjela s vama podijeliti je prvi trenutak kada sam shvatila što stvarno znači biti u ravnoteži. Svi mi o unutarnjoj ravnoteži puno govorimo, trudimo se ostvariti je, no kako biti siguran da si u ravnoteži? Lako je biti balansiran i miran kad je sve u redu, kad imamo vremena za vježbe, meditaciju ili zdravu prehranu,...evo kako izgleda ona druga krajnost.

 

Neki dan sam razgovarala s poznanicima koji kupuju auto. S obzirom da je situacija na tržištu takva kakva je, prilika za kupovinu dobrog auta po povoljnoj cijeni ima dosta. Ipak, nisam očekivala takvu paniku u njihovom životu, takav nemir, nestrpljenje i to u trenutku kad bi trebali uživati, birati i jednostavno – kupiti automobil.

 

Uglavnom, nakon definiranja što žele, bacili su u potragu, pretraživanje interneta, kontaktiranje salona i vrlo brzo našli polovan, ali dobar automobil. Sve je krenulo odlično, mehaničar je provjerio mašinu, osim lima s par sitnih kvrčkica (čitaj udaraca) sve je bilo odlično. Pripreme su počele, odlazak u banku vezano za plaćanje, razgovor s majstorom koji će popraviti kvrčkice i za koji dan - gotovo.

 

ALI, ujutro, točnije par sati prije nego su krenuli pogledati još jednom automobil čula sam ih telefonom. Bili su u općoj panici jer provjerom automobila (preko prijatelja koji radi u policiji, kako to već kod nas ide), doznali su da je auto već bio prodavan 3 puta, te da nije u prvom vlasništvu kako im je bilo rečeno! Jasno, osjećali su se prevareno i izigrano.  

 

Ipak, život je taj koji nosi razne situacije, treba ih prihvati i sagledati, dodatno razmisliti, možda postoji neko logično objašnjenje, možda... NE, ne. Sve što je bilo rečeno, bilo je krivo. Bili su očajni (jer im je prilika izmicala, a nisu je mogli kontrolirati), bijesni (jer su im lagali, a polagali su puno nade i vremena), nesposobni poslušati bilo koji prijedlog (da se smire i porazgovaraju s vlasnikom), niti pametno razmisliti o nastaloj situaciji (jer što će razmišljati kad već danima razmišljaju!). I kad je svaki pokušaj komunikacije pao u vodu, ostavila sam ih na miru.

 

Tek tada, sa strane gledajući, shvatila sam da se u biti ništa loše nije desilo i da nema potrebe za cijelom panikom. Niti su uplatili auto, niti su oštećeni na bilo koji način, dakle ništa se loše još nije desilo jedino su doznali neke nove stvari.

 

Postalo mi je jasno da biti u ravnoteži u ovoj, ali i sličnim situacijama znači da:

1)     možemo stati na loptu (ili brojati do 10) i razmisliti prije nego nekome zaokrenemo šijom ili sami sebe uništimo negativnim emocijama,

2)     u mogućnosti smo prilagoditi se novoj situaciji, polako i razumno sagledati nove činjenice, definirati što želimo (možda nešto drugo ili isto),

3)     da bismo potvrdili da smo na dobrom putu, trebamo pratiti kako se osjećamo iznutra u vezi s novom situacijom i ako smo u miru s tim, još je samo jedan korak 

4)     odlučiti se! Upravo, svjesnost da imamo izbor čini nas snažnima i moćnima, dajući nam do znanja da sami odlučujemo što i kako, te da je naša zadnja (osim Boga naravno). Nitko nas ni na što ne može natjerati (bilo da je to kupnja automobila, promjena posla, ili nešto treće ), i uvijek imamo izbor. Uvijek. 

  

Osobe koje nisu u ravnoteži mogu ostvariti nešto od ovoga gore ili ništa. Svaki dio bitan je i potreban kako bismo donijeli pravu odluku. U protivnom ili se deremo na svoju okolinu koja može, ali i ne mora biti kriva, nismo u stanju razmisliti niti ocijeniti novonastalu situaciju jer smo pod utjecajem svojih želja i očekivanja, a tada ne možemo dobro niti odlučiti.

 

Da bismo bili u ravnoteži trebamo raditi na sebi, jer nekome od nas fitilj je prekratak, nekoga obuzme tuga ili osjećaj da sve oko njega propada pa tako i još jedna prilika, netko pak nije u stanju odlučiti jer nije siguran u sebe. Bilo kako, samo redovitim radom u mogućnosti smo uskladiti naše unutrašnje želje, potrebe i mogućnosti s vanjskima. I kad to postignemo, na putu smo da ostvarimo svoj životni zadatak.  U biti izgleda jednostavno....