Upravo naši pokušaji da dovedemo ljude «u red» ili «k pameti» uzrokuju sve više nereda i destrukcije. Organizacija i upravljanje zajednicom je nešto normalno i potrebito za funkcioniranje iste, ali ono što nazivamo vlašću nije potrebito... Vlast, odnosno država je potrebna kako bi se održavali hijerarhijsko-eksploatacijski odnosi, kako bi ljudi bili iskorištavani u cilju gomilanja bogatstva i održavanja moći vladajućih... U podijeljenom, neslobodnom, klasnom, eksploatacijskom društvu ljude je neophodno prisilno «dovoditi u red» kako bi se takav sustav održavao... 

Sustav se temelji na eksploatacijskim odnosima, na oduzimanju ljudskih sloboda u interesu ostvarivanja profita... Gomile zakona koji se donose imaju svrhu uvesti red u nered koji takvi odnosi stvaraju... Policija i sudstvo koji trebaju provoditi zakone u cilju «održavanja reda» sami po sebi nisu politička vlast, ali su produžena ruka iste, u službi su održavanja sustava temeljenog na eksploatacijskim odnosima... Svi zakoni koje danas imamo za funkcioniranje ljudske zajednice su nepotrebni, suvišni... Koja je svrha kaznenog zakona?... Sprečavanje vršenja kaznenih djela?... Koja je svrha prekršajnog zakona?... Sprečavanje vršenja prekršaja?... Koja je svrha poreznih zakona?... Plaćanje poreza?... Niti jedan od ovih zakona ne ispunjava svoju svrhu, odnosno svaki je ispunjava u potpunosti... Paradoks?... Daleko od toga... Zakoni ne ostvaruju svoju svrhu uspijevajući riješiti problem vršenja kaznenih djela i prekršaja, niti uspijevajući spriječiti neplaćanje poreza, ali ostvaruju svoju svrhu uspješno «dovodeći ljude u red», onoliko koliko je to potrebno da se sustav održava... Nije bitno riješiti se kaznenih djela i prekršaja, kao niti «sive ekonomije» (niti je to moguće donošenjem i provođenjem zakona)... Bitno je uvjeriti mase da se čini sve što se može (donoseći nove zakone i gradeći nove zatvore) kako bi se «kriminalu» stalo na kraj... I dok god mase tu spiku puše sustav preživljava... Nije cilj služiti ljudima, nego je cilj uvjeriti ljude da im se služi kako bi ih se lakše iskorištavalo... To je cilj svake vlasti – održavanje eksploatacijskog sustava – a to nema nikakve veze sa ostvarivanjem pravde u međuljudskim odnosima... 

Ako želimo pravednije društvo onda trebamo uspostaviti pravednije odnose, a glavna prepreka tome jest sustav naših sadašnjih vrijednosti koji kao takav služi interesima eksploatatora... Napuštanjem hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa napuštamo kulturu nasilja i stvaramo pretpostavke za izgradnju drugačijih odnosa u društvu... U sadašnjem sustavu kazna se smatra pravdom te služi da se prijestupnike «nauči pameti», da ih se «dovede u red»... Međutim, kazna nije pravda, već osveta koja počinjenu nepravdu ne ispravlja... Prijetnjama sankcijama u vidu oduzimanja slobode ili života i provođenjem istih, ne sprečava se nepoželjno ponašanje, jer odnosi u društvu (koji su glavni uzrok nepoželjnog ponašanja), ostaju isti... A hijerarhijsko-eksploatacijski odnosi se ne smiju mijenjati jer opstanak sustava ovisi o njima... Napuštanjem takvih odnosa vlast i država gube svoju svrhu...U zajednicama u kojima se odnosi temelje na slobodi i solidarnosti vlast je suvišna, a ekonomija koja se bazira na eksploataciji drugih je eliminirana čime se uspostavlja ekonomska ravnopravnost, dok je društveno nepoželjno ponašanje svedeno na minimum, jer se odnosi u zajednici ne temelje na nasilju, na ostvarivanju dominacije, odnosno na potrebi za stjecanjem dobara s obzirom na to da su ista dostupna svim članovima zajednice... Iako je teško za očekivati da se takva promjena društvenih odnosa može dogoditi u dogledno vrijeme, to ne znači da se trebamo pomiriti sa stanjem kakvo jest i prestati se zalagati za ostvarivanje pravednijih odnosa u društvu...

Vlast i država su, kao što sam već rekao, nužne za održavanje sadašnjih nasilnih, izrabljivačkih odnosa, a otkazivanjem poslušnosti vlastima napuštamo takve odnose i stvaramo drugačije... Ako se to dogodi masovno država prestaje postojati, a ljudi počinju organizirati nove zajednice na način kako to odgovara pripadnicima te zajednice... Stvaranjem malih zajednica u kojima se moć ne otuđuje u korist pojedinaca koji vladaju, već ostaje u rukama svih pripadnika zajednice, a koje bi kao takve međusobno bile povezane gospodarski i kulturno, bez centralne vlasti odnosno bez ikakve vlasti, ostvaruju se pravedniji odnosi jer pripadnici zajednice sami odlučuju o svojoj sudbini... Iako je svaka država organizacijski instrument kojim se održava vladavina kapitala te stoga u društvu nije moguće ostvariti pravedne odnose i gospodarsku ravnopravnost, moguće je međutim odnose poboljšati decentralizacijom... Lokalne zajednice u decentraliziranim državama uvijek su u povoljnijem položaju od lokalnih zajednica u centraliziranim državama... Decentralizacija može postati uvod ka napuštanju hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa i stvaranja pravednijih odnosa u društvu... Uz decentralizaciju, put ka uspostavljanju pravednijih odnosa bio bi otvoren i ukidanjem mnogobrojnih nepotrebnih zakona kojima se ljudima oduzima sloboda, odnosno pomoću kojih ih se kontrolira radi iskorištavanja... 

Besmisleno je donositi zakone za koje znamo da će biti kršeni... Takvi zakoni su glupi i besmisleni jer ne ispunjavaju svrhu sprečavanja nepoželjnog ponašanja... Zakon koji nije besmislen i koji sigurno ispunjava svoju svrhu, a ujedno je i najpravedniji, glasi: - ništa nije zabranjeno... To ne isključuje postojanje pravila u zajednici, već se time postavlja osnovno pravilo po kojem zajednica funkcionira – poštivanje tuđe slobode ili «čini sve što želiš dok god ne ugrožavaš slobodu drugoga», a kada se tako nešto dogodi zajednica riješava nastali problem prvenstveno pokušavajući umanjiti nastalu štetu, odnosno, ako je to moguće nadoknaditi štetu žrtvi, a zatim na red dolazi procjenjivanje da li osoba koja je počinila štetu treba biti isključena iz zajednice ili ne, odnosno kako treba s istom postupati... Takvi su odnosi puno pravedniji jer u donošenju odluka neposredno sudjeluju svi članovi zajednice (konsenzus), ali kod ostvarivanja pravde ipak bi glavnu riječ imala oštećena stranka (ako takva postoji)... Vlast nije potrebna da bi se ostvarivala pravda, baš suprotno, vlast je sama po sebi nepravedna jer je sredstvo provođenja nasilnih (hijerarhijsko-eksploatacijskih) odnosa u društvu... Nasilje se suzbija napuštanjem hijerarhijskih odnosa... Kao što sam već spomenuo, u društvima u kojima vlada sloboda i ekonomska ravnopravnost nepoželjno ponašanje svedeno je na mimimum, za razliku od društava u kojima vladaju nasilni odnosi i u kojima je nasilje svakodnevica jer se na njemu temelji sama opstojnost sustava...

Našom civilizacijom, našim tzv. napretkom ne trebamo se ponositi... Ta naša bajna civilizacija izrasla je na krvi milijuna robova, kmetova, najamnih radnika i drugih pripadnika potlačenih klasa, a ista ta civilizacija predstavlja se kao napredak ljudskog društva, što je još jedna laž... Civilizacija nije posljedica težnje k napretku odnosa u ljudskom društvu radi postizanja opće dobrobiti, već je civilizacija nastala s ciljem stvaranja povlaštene grupacije ljudi koji ostvarujući vlast i moć žive na tuđi račun... Takvi nasilni odnosi u kojima su mase prisiljene raditi u korist stvaranja bogatstva nekome drugome uzrok su 99,9% svih devijacija u našem društvu... «Dovođenje ljudi u red», odnosno ostvarivanje moći, vlasti i dominacije nad istima stvorilo je autodestruktivan nered u kojem živimo već tisućama godina... Ali, zar nije naša moralna odgovornost uvesti red u zajednicu u kojoj živimo?... Naravno da jest... Samo što se red ne postiže prisilom... Naša moralna odgovornost leži u poštivanju tuđe slobode, a ne u «dovođenju ljudi u red»... «Dovođenje ljudi u red» ima svoju svrhu samo u ostvarivanju kontrole nad masama radi daljnjeg izrabljivanja, odnosno održavanja sustava ovakvim kakav jest... Pružajući otpor vlasti pružamo otpor nasilju i nepravdi otvarajući tako vrata našeg zatvora koja nas vode u slobodu, a time i k stvaranju drugačijih, pravednijih odnosa u društvu... 

"Nametati svoju volju drugima je nasilje, a nametati sebe sama vrhunac je nasilja."
«Nema većeg prokletstva od žudnje za moći.» Lao Tse

Onog trenutka u povijesti kada smo si uzeli za pravo suditi o tome što je dobro, a što zlo, proglasili smo se «bogovima», gospodarima ovoga svijeta koji imaju pravo odlučivati o sudbini svih bića na ovom planetu i tako je počeo naš pad koji je kao takav i opisan u mnogim mitovima starih naroda... Naravno, tu mogućnost da se proglasimo «bogovima» smo dobili, ali ne znači da smo je i morali prihvatiti... Ipak jesmo... Ali ne svi, govorim samo o našoj kulturi, koja je nažalost postala većinska kultura; kultura nasilja, kultura destrukcije... Tu svoju prisvojenu ulogu gospodara poistovjetili smo s nasiljem, s nametanjem naše volje (kao jedine ispravne) drugim ljudima, ali i svim drugim bićima na ovom planetu... Stvorili smo, dakle, svijet koji se temelji na ostvarivanju vlasti čovjeka nad čovjekom, čovjeka nad prirodom, odnosno na bezobzirnom iskorištavanju ljudi kao i prirodnih resursa... U tom smislu svako naše ostvarivanje vlasti je destruktivno jer se temelji na iskorištavanju jednih na račun drugih...

“Prisiljavanje ljudi na ropstvo je najbolji način da se čovjek navikne na rad. Bez toga
nema akumulacije bogatstva, nema sigurnosti, nema budućnosti, nema osjećaja za
komfor i eleganciju, koji čine suštinu naše civilizacije.” — W. Harper, filozof i
zagovornik robovlasništva, 1837.

Temeljni zadatak naše kulture, kako bi ista opstala, jest održavanje prisilnog rada... Nije bitno da li je u pitanju rad robova, kmetova ili najamnih radnika, on je uvijek prisilan i otuđen u korist eksploatatora, o čemu sam već pisao... Država je kao represivni aparat sredstvo održavanja takvih eksploatacijskih odnosa kojima je cilj akumuliranje bogatstva u rukama izrabljivača koje pristojno i s divljenjem nazivamo «poduzetnicima» ili «poslodavcima»... Uloga političke vlasti u svim državama svijeta jest da se donošenjem pravila ponašanja, te njihovim prisilnim provođenjem putem institucija «pravne države» održava vladavina kapitala... Niti jedna vlast nije u službi čovjeka, odnosno u službi njegove slobode... Svrha svake vlasti je da štiti interese eksploatatora, odnosno da svojim represivnim strojem prisiljava ljude da svojim radom, svojim načinom života, održavaju hijerarhijsko-eksploatacijski sustav... Svaka vlast je nasilje jer oduzima ljudima slobodu prisiljavajući ih da žive po određenim pravilima, a sve u službi komfora i elegancije, koji čine suštinu naše civilizacije... Samo čijeg komfora i elegancije?... Svih pripadnika zajednice?... Naravno da ne... Jer vlast nije tu da bi služila svima, već je tu kako bi prisiljavala podanike da služe interesima svojih gospodara...

Pojmove dobra i zla, koji su svojstveni našoj vrsti, za sebe sam definirao na vrlo jednostavan način – dobro je poštivanje tuđe slobode, a zlo je oduzimanje tuđe slobode... Mi živimo u svijetu zla, u svijetu koji funkcionira na temelju oduzimanja slobode, odnosno na temelju prisilnog dovođenja ljudi u «red», u red kakav odgovara interesima izrabljivača... Tom zlu koje oduzima ljudima slobodu, pretvara ih u robove, u neslobodna i od sebe otuđena bića, dali smo ime VLAST... Najgore od svega je to što smo to zlo prihvatili kao nužnost, što smo laž kako ljudi ne mogu živjeti bez vlasti odnosno da vlast donosi red, prihvatili kao istinu... Međutim, vlast ne donosi red već nered, jer nasilje rađa nasilje... Svaki naš otpor vlasti čin je dobra, jer svaka vlast je zlo... Upućujem na nenasilan otpor u vidu neposlušnosti, onoliko koliko smo to u mogućnosti kao pojedinci, a da pritom ne nastradamo... Jer sustav ima odličan mehanizam obrane i od aktivnog i od pasivnog otpora kada su pojedinci u pitanju... Ali, protiv sveopće neposlušnosti sustav je nemoćan... Međutim, činjenica kako masovno otkazivanje poslušnosti baš i ne izgleda očigledno u bližoj budućnosti, ne umanjuje naše legitimno pravo da pružamo otpor zlu zvanom VLAST, boreći se tako na strani dobra...

«Srediti svijet silom,
iskustvo pokazuje, ne uspijeva.
Svijet je vođen prirodnim zakonima
kojima ne može sila upravljati.
Prisilno sređivanje vodi u nered,
prisilno zadržavanje vodi u gubitak
jer svaka akcija uzrokuje reakciju.

Što je više zabrana to je više prekršaja.
Što je više pravila to je veći kaos u zemlji.
Što je više zakona to je više lopova i razbojnika.» Lao Tse 

http://smisao-zivota.blog.hr/2010/01/index.html