U svetu bracnu vezu, spoje se nas junak, koji je bio centar svijeta u svojoj familiji i nasa junakinja, kojoj je njena majka davala podrsku da uci..uci..uci...kako bi imala dobar posao, bila neovisna od muza i bila u zivotu sretna...Znaci njena majka je radila na tome, da njena kcerka ima uslove da bude sretnija od nje.Naravno to je podrazumijevalo da se njena majka oko svega brinula:kuhanje, pranje...NJeno je bilo da uci...I stvarno..Nakon dugog trazenja posla, trazenja potrebnih veza, dobila je super posao...San njene majke se ostvario.I njih dvoje, zodni,mladi sa dobrim poslovima, puni nade stupaju u bracnu zajednicu. Prvi koraci su teski..Treba se naviknuti jedno na drugo...Ona se trudi da bude dobra radnica, kuci do je sve pod koncem, a on zadovoljan, daje joj ponekad poljubac, kao sto je davao svojoj majci, za odradjeni trud.I zivot ide nekako.

Onda dolazi dijete.Mala nocna budjenja..on to ne moze da izdrzi...seli se u drugu sobu...Zena se ustaje nocu svaka recimo tri sata, po danu je slomljena, ali eto ona je na porodiljskom, on mora raditi i biti koncentriran...Pa eto...nije za nju problem.Prolazi i ta godina...

Ona pocinje raditi u firmi.Dijete je u jaslicama, ona trci poslije posla da uzme dijete, pravi veceru, pere sudje, a on postoje strpljivo cekao na svoju mukom zasluzenu veceru i poslije vecere mora  da izadje, jer se vec dva dana nije vidio sa drustvom.Ona kupa dijete, uspavljuje ga, vec je dvanaest njega jos nema.Ona odlazi bez njega spavati..I tako prolaze dani , mjeseci, godine.

Jednog dana sef joj je ponudio unapredjenje.Nasa junakinja vec ima dvoje djece, pise s njima zadacu i raspravlja o njihovim problemima.Muza nekad ima kuci, nekad nema...Uglavnom ona je zaduzena za sve.To kad joj je sef ponudio unapredjenje, u prvo vrijme je bila presretna, ali onda je pocela da razmislja o svome muzu, kako ce on na to reagiati. Rekao je :"Cestitam!" i tu noc se vratio u neka doba kuci, mrtav pijan.Nakon nekoliko godina, kad se oporavio od soka je pricao, kako su ga drugovi cijelu noc tim povodom zafrkavali i govorili mu kako on nije ni za sta, kad ona dobija unaprejdjnje, a on ne.Subotom, kad se trebalo ici u nabavku, bilo joj je zao njega buditi, jer bi on petkom duze ostao napolju, pa bi ona uzela auto i otisla SAMA u nabavku.Kad bi ga zamolila da pricuva djecu, on bi zovnuo svoju majku da dodje i da ona cuva djecu, ili bi s djecom otisao majci.Djecu bi ostavio tamo, a on bi negdje izasao.Tako su prolazile godine...

Nasa junakinja je veoma napredovala na poslu.Da bi zadrzala svoje mjesto, danas u vrijeme konkurencije, morala je napisati magistarski.Bilo je veoma tesko.Najcesce je radila nocu...On je poceo raditi magistarski, ali nikako nije imao snage da mu se posveti, tako da je bio veoma, veoma nesretan.Da bi sprijecila toliku negativnu energiju, koju su i djeca osjecala, odlucila je da mu pomogne.Sjedila je nocima s njim i pomagala mu.

"Nikad ti ovo necu zaboraviti",rekao joj je on.A on je to kao i mnogo toga veoma brzo zaboravio...

I tako su prolazile godine.Ona se trudila...zbog covjeka kojeg voli...zbog svoje djece...Kad je on bio nesrecan, svi u kuci su bili nesrecni.U rijetkim njegovim sretnim trenucima, imao je dobrih ideja:vodio bi svoju porodicu na planinu ili na plivanje...Ali u glavnom bili su to rijetki trenuci.Najcesce bi ona sama odlazila s djecom, jer se njemu nije dalo.Bio bi poslije radne sedmice veoma umoran...

Sada ovdje ne bi spominjali njegovu majku...Ona je mudro posmatrala desavanja i cijelo vrijeme zamjerala snahi, kako zapostavlja njenog sina.Kako ona nije dobra zena, jer napr.unapredjenje nije trebala prihvatiti-jedna zena ne smije ici ispred muskarca.Odjecu njenih unuka i njenog sina nalazila je nedovoljno cistom, snahino kucanstvo nije bilo uvijek sto posto uredjeno.Svekrvi su nedostajala tradicionalna jela u snahinom kucanstvu, a ta jela toliko njen sin voli...

I tako su prolazile godine...Prolazio zivot.Djeca su odrasla, svako je otisao svojim putem...Oni su ostali sami.I nakon toliko godina, koje su proveli POD ISTIM KROVOM, A U STVARI NISU PROVELI SKUPA, toliko ih je odaljilo jedno od drugog, da nisu vise imali jedno drugom da kazu.Nisu imali zajednickih prijatelja, jer on je zadrzao svoje musko drustvo, a njoj je uvijek nedostajalo vremena za njegovanje njenih prijateljstava...I to je bio zivot koji su prozivjeli.Ali eto...Imali su dvoje krasne djece i ona je uvijek mislila, kako bi bilo lijepo da joj djeca nadju nekoga s kim ce moci podijeliti SVE.I brige i ljubav i posao i djeciji odgoj...I nadala sa samo da je svoje sinove ispravno odgojila....TOLIKO JE TRUDA ULOZILA DA NE BI BILI PREDSTAVNICI BALKAN MACHO SCENE...

 

 

U sljedecem prilogu-utopistidki clnak-KAKO IZGLEDA PRAVA VEZA...