ANTONI DE MELO

 

Slijepa vjera u autoritet pomućuje naš doživljaj stvarnosti.

 

Kada tvoje srce bude instinktivno učestvovalo u radostima i patnji drugih, tada ćeš znati da si se oslobodio svoga “ja”, uživaćeš u iskustvu jedinstva s ljudskim rodom i najzad ćeš upoznati ljubav.

 

Veličina se dostiže kada zaboravimo rang onoga tko je iznad nas i kad se isto to dogodi u vezi s onim tko je ispod nas, kada čovjek nije nadmoćan u odnosu na ponizne, niti ponizan u odnosu na nadmoćne.

 

Kada vrabac gradi sebi gnijezdo u šumi, zauzme samo jednu granu. Kada jelen izađe na rijeku, pije samo onoliko koliko mu je dovoljno. Ljudi gomilaju samo zbog praznine u svojim srcima.

 

Mudrost nije u tome da znamo što hoćemo, već u spoznaji što nam je sve nepotrebno.

 

Srce prosvijetljenog je kao ogledalo; ništa ne grabi i ništa ne odbija; prihvaća, ali ne zadržava.

 

Stvari se nikako ne mogu stvarno posjedovati. Samo su neko vrijeme na raspolaganju, i to je najviše moguće. Tko nije sposoban da ih se liši u njihovoj je vlasti, one imaju njega. Koliko god da je tvoje blago, drži ga na dlanu kao da je voda. Ako ga stegneš pobjeći će ti. Kada nešto prisvajaš, zagađuješ ga. Ako ga ostaviš slobodnim, tvoje je zauvijek.

 

Jedini autentičan oblik dostojanstva je kad vas nedostatak poštovanja kod drugih nimalo ne dotiče. Kad netko pljune na vodopad Nijagare, njegova veličanstvenost ostaje nepromijenjena.

 

Mudrost nije cilj na koji treba stići, već način na koji se putuje. Ako previše žurimo, gubimo ljepote pejzaža.

 

Kada su ljudi radosni, uvijek su dobri; kada su ljudi dobri, nisu uvijek radosni.