Dok me moj dragi vozio sinoć,u Osijek,strpljivo je slušao moja nestrpljiva mrmljanja":zar ne možeš brže? Kasnimo..Zar ću, kao kad zakasnim u školu, gledati sva znatiželjna lica, koja će se pitati, kako to da nisam došla na vrijeme..?A magla, sve gušća, usporavala je susret, koji sam toliko željno čekala..

A onda sam se nasmijala..I shvatila da su me anđeli samo učili, kao i uvijek, strpljivosti i nježnosti..Ništa neće pobjeći..Naš svemir stvaramo sa njima, zajedno,i ako se prepustimo njihovim rukama, koje dodiruju Ljubljenoga, sve će biti najljepše odživljeno..

I uđoh u knjižaru,gdje je šačica vjernih tražitelja anđeoske ljubavi strpljivo slušala Dana, koji je odisao mirnoćom i mudrošću..Prepoznah mu u očima plavetnilo onog neba, za kojim svi čeznemo, a u glasu toplinu svih anđela zajedno..

Ali..slatkiš na kraju...Kad sam vidjela Željkine oči, sve mi je bilo jasno..Sve iskrice čistog dječjeg srca,zasijale su iz njenog pogleda..I činilo mi se, kao da sam je vidjela, kao da je znam, odavno, a nikad je vidjela nisam..Toplina prepoznaje toplinu..Wendy je u nekim čarobnim šumama šetala sa Željkom,pričajući o tome, kako će lijepo biti, kada sa anđelima dotakne umorne duše..

I..ova slika koju nađoh..To su Željkine oči...(a moja kosa i uši)..

Moj dragi se bojao da neće biti mjesta, jer je knjižara mala, a mjesta je bilo i previše..No,energije je bilo toliko, da su se morala "otvarati vrata"...Zagrlivši Željku, zagrlila sam sve moje drage prijatelje sa Magicusa..I poželjela da organiziramo u Zagrebu jedan predivan zajednički susret..Najvjerniji i najuporniji, na kavi ili čaju...Bilo bi predivnih trenutaka i tema za razgovor..Pusa svima...