Koliko god na kraju stare godine pokušavala osjetiti oko mene čistoću i dah svježeg zimskog zraka, stalno udišem neke zračne struje koje preusmjeravam negdje dalje..Možda zato sanjam uporno da su vjetrenjače nešto živo?

Jesu..Samo po pitanju vjetra, i korisnosti.. Služe kao mlin da samelju žito od kojega će se jednom učiniti divan kruh..

Uporno pokušavam sastaviti ono što se ne može sastaviti, ljude koji si ne žele pružiti ruku, koliko god pokušavala uvjeriti i razuvjeriti...Da je oproštaj najveći blagoslov kojeg nekom možemo darovati, a i kojeg netko može primiti..

Netko bi rekao, da gledam svoja posla, i pustim ljude na miru, da se sastavljaju i rastavljaju kako žele, jer, upravo u tome je ona Don Kihotovska iluzija..Nije problem u vjetrenjačama.. Shvatio je on da one služe nečemu..Ali problem je  upravo u živim ljudima, koji polako umiru iznutra hraneći tvrdoglavošću neopraštanja svoju dušu..

I tako sve više prolazi vrijeme, a oni postaju sve nemirniji, pa počnu na kraju gristi sve oko sebe pretvarajući se u paranoika koji u svima vidi neprijatelje..

A ja to sve gledam oko sebe, nemoćna da išta više kažem, jer se stvari razvijaju nezamislivom brzinom.. Prvo  je nekom samo jedno biće neprijatelj, pa se stvori drugo, dok na kraju i najvjerniji prijatelj postane dušmanin..

Kaže Krist ne treba oprostiti sedam puta, nego 77 puta7.. Koliko je to?
nebrojeno puta, ako govorimo o metafori.. Koliko puta se ljudima treba dati prilika? Sve dok sami ne shvate da ne treba odustajati od opraštanja..

Neki ljudi pruže ruku, dok drugima možda treba malo više vremena da uzvrate i pruže svoju ruku..

Neki ljudi uporno ne žele pomirbu, ali treba ih tada pristojno pustiti da tihuju svoju nepomirljivost..Ne treba stalno podbadati, potpirivati vatru, jer tako se na sebe navlači još čvršći okov karme..

A ja ponekad budem umorna od svega toga, uloge porote, uloge branitelja..Tužitelj nisam..Ta uloga mi ne leži.. Kako biti na obje strane, razumjeti i optuženika i žrtvu, a ne biti ni na čijoj strani?

Kaže netko, moramo se opredjeliti..A kako da se opredjelim kad na svakoj strani vidim one pozitvne kapacitete koji bi se jednom mogli itekako razviti, kad bi sva ta farsa od suđenja i osuđivanja prestala?

U ovom slučaju ovdje ne postoji sjedenje na dvije stolice..Ovdje postoji samo stajanje, izvan sve te galame u sudnici i posmatranje.. Kao duh kojeg nitko ne vidi, a on sve posmatra.I ne smije se miješati u tok stvari, jer mijenja budućnost...

Ali, ako zamolimo neke prijatelje u sferama izvan ove postojeće, fizičke, da pomognu u opraštanju, onima, koji nemaju snage za to, možda će baš ti prijatelji učiniti nešto..

Ja ih zovem ANĐELI OPRAŠTANJA, i prizivam ih sada, u ovom zadnjem danu stare godine, da velikodušno daruju svoju ljubav i snagu..

I molim vas, MOLIM VAS, nemojte ovaj članak koristiti za nova osuđivanja i bockanja.. U ime toga, prizivam i anđela MILOSRĐA, da samo on vodi sve koji ovo čitaju...

Sve druge namjere, osim ljubavi, neka ovdje naiđu na zatvorena vrata..
Želim mir, želim ljubav, želim milosrđe, i želim opraštanje..

Neka bude....