Čak i oni najsuzdržaniji, koje tuđi životi navodno ni najmanje ne zanimaju, ne mogu poreći da je jedan od sastavnih dijelova ljudske konverzacije upravo tračanje. Iako se uz takvu vrstu komunikacije najčešće vežu negativne značajke budući da se najčešće nekog trača u negativnom kontekstu, tračanje postoji od pamtivijeka i iako je mnogima naškodio, čini se da nikako ne možemo prestati tračati.

Karakteristike tračanja

Trač je isprazan razgovor, baziran na glasinama, najčešće o tuđem privatnom životu. Uglavnom se radi o neistinama ili iskrivljenim istinama, a često izaziva i skandale. Tračanje se najčešće odvija u privatnom okruženju, gdje dvije ili više osoba 'tračaju' treću ili pak više njih. Iznose neprovjerene glasine kao da se radi o potvrđenim činjenicama. Prema većini definicija tračanja, osoba koja trača i ona koju tračaju zapravo se poznaju, pa prema tome 'tračanje' poznatih javnih osoba zapravo i nije tračanje. Osoba koja prenosi trač najčešće i neverbalnom komunikacijom i glasovnom artikulacijom pokušava sam tekst prikazati u negativnom kontekstu, mada sama informacija naizgled djeluje sasvim nevino.

Funkcije tračanja

Izbaciti tračanje iz svakodnevne komunikacije možda je najteže upravo iz razloga što obavlja neke od osnovnih funkcija socijalizacije. Jedna od najjačih pozitivnih strana tračanja je upravo intenziviranje i normaliziranje moralnih granica u društvu, jer ako tračanjem treće osobe osuđujemo njezino ponašanje, upravo to ponašanje koje sugovornici prihvaćaju kao neprihvatljivo, takvo i ostaje. Tračanje također potiče i gradi osjećaj zajedništva među ljudima, koji u nedostatku tema za razgovor, najčešće kreću s pričom 'Ej jesi čula da onaj Ivan koji s nama radi...'

No takav oblik konverzacije zapravo je zabavan, te se može usporediti s laganim štivom, pa kad želimo 'pustiti mozak na pašu' okrećemo se tračanju kao zabavnoj razbibrizi. Još jedna karakteristika tračanja jest da se osoba koja trača postavlja superiorno prema tračanoj osobi, zauzevši stav da se njoj tako nešto nikad ne bi dogodilo, odnosno da ona tako nešto nikad ne bi učinila. Tračanje također stvara uspomene, anegdote, nešto o čemu će se pričati nakon nekog vremena, i čemu će se svi smijati.

Negativne strane tračanja

Negativne strane tračanja su prvo čega će se većina sjetiti kad se spomene sam taj termin. Loš predznak koji prati tračanje tiče se prvenstveno posljedica koje trač ostavlja, a i samog uzroka zašto se neki trač proširio. Naime, velik broj tračeva ljudi pokrenu iz ljubomore, zlobe, s namjerom da nekog diskreditiraju ili omalovaže. U prilog tračanju sigurno ne bi govorila pokojna ruska carica Katarina Velika koja je žrtva jednog od najpoznatijih tračeva u povijesti. Naime, pričalo se da je ona umrla u sumnjivoj radnji koja je uključivala konja. Iako je davno otkriveno da se radi tek o zlobnom traču, isti je poznat i dan danas, iako je prošlo više od 200 godina od njezine smrti.

Ta priča najbolje potvrđuje da se dobar glas daleko čuje, a loš još i dalje, što je upravo i osnovni problem kod tračeva, jer čak i kad se dokaže da je u pitanju samo trač on se i dalje prepričava, a širitelji takvih priča neistine nastavljaju pričati ograđujući se time što priču počinju s rečenicom, 'čuo sam..', 'priča se'... i završavaju sa 'a čuj, gdje ima vatre, ima i dima'. Tračanje često znači iznevjerivanje nečijeg povjerenja, budući da je informacija o kojoj se priča u određenom broju slučajeva potekla od same žrtve tračeva, koja je događaj ili doživjela s nekim ili povjerila nekoj osobi u koju je imala povjerenja, a koja je to proslijedila dalje. Još jedna posljedica tračanja je sama igra pokvarenog telefona, naime što se trač dalje širi, to se on od osobe do osobe više mijenja, i sve je dalje od istine.

Tračanje na radnom mjestu

Budući da velik dio dana i radnog tjedna općenito provodimo na poslu, upravo se ondje odvija i velik dio tračanja, ako ne i najveći. Neki na tračanje na poslu gledaju kao na svojevrsni napad na kolegu, a mnoge su modernije tvrtke u svojoj politici poslovanja zabranile tračanje na radnom mjestu, no tu dolazi do velikih neslaganja. Naime, teško je razlučiti što točno spada pod trač, a što pod komentar ili kritiku. Primjerice komentar poput 'on uvijek kasni' neki smatraju tračem, a neki jednostavno iznošenjem činjenice koja vrijedi za većinu slučajeva.
Na radnom mjestu postoji i posebna vrsta 'tračbaba', poznatijih kao 'cinkaroši' koji prenose informacije i zbivanja među kolegama svojem nadređenom, ne bi li na taj način poboljšali osobnu reputaciju kod šefa.

U današnje vrijeme, velik dio tračanja događa se upravo putem poslovnog e-maila, zbog čega često završe u krivim rukama, stoga tvrtke sve više uvode pravila koja to zabranjuju. Psiholozi najčešće govore o niskom samopouzdanju i želji za uklapanjem kao primarnim motivima tračanja na radnom mjestu. Neke od negativnih posljedica tračanja na radnom mjestu su: manja produktivnost i potraćeno vrijeme; smanjivanje povjerenja i morala na poslu; povećanje osjećaja nelagode, zbog saznanja da okolo kruže tračevi koji nisu provjereni; podjela zaposlenika u klanove; osoba koju se trača osjećat će se povrijeđeno te će joj trač uništiti reputaciju; smanjuju se šanse za promaknuće osobe koja trača, jer se smatra nepouzdanom, te se stvara loša radna atmosfera zbog koje radnici koji su posvećeni poslu mogu dati i otkaz.

Neki dijele zaposlenike u tri kategorije, na žrtve kritika koji same kritike možda nisu ni svjesni, na one koji napadaju izravno, verbalno konfrontirajući tu osobu, i na one koji napadaju iza leđa, odnosno one koji tračaju.

Različiti pogledi na tračanje

Na tračanje se u principu gleda kao na trivijalno, opasno, društveno i intelektualno neproduktivno gubljenje vremena, a samo tračanje se smatra i uzrokom gubljenja zajedništva, dok neki na njega gledaju kao na lagan način širenja informacija. Na zabranu tračanja neki gledaju kao na cenzuru razmišljanja te poticanje jednoličnog razmišljanja, a budući da tračanje potiče na raspravu o temi koju osoba koja o njoj priča ne odobrava, sama zabrana povlači za sobom i slobodu govora.

Trač u Engleskoj prvotno je povezivan s druženjima kod poroda, i to ne samo s babicama nego sa svim prisutnim ženama, a kasnije se odnosio i na skupine žena u susjedstvo koje su uz čaj čavrljale o lokalnim zbivanjima. Danas, iako se žene najčešće prozivaju 'tračbabama' tračaju i muškarci i žene te sve dobne skupine jednako.Na tračanje ne gledaju blagonaklono ni religije. Židovi primjerice tračanje, poznato i kao 'lashon hara', bez određenog konstruktivnog razloga smatraju grijehom. Prepričavanje u potpunosti istinitog negativnog događaja također smatraju grešnim. Muslimani na tračanje gledaju kao na zabijanje noža nekome u leđa što smatraju ekvivalentnim jedenju mesa nečijeg preminulog brata. To objašnjavaju na način da tračanje šteti žrtvi kojoj se niti ne pruža prilika da se brani, jednako kao što se ne može braniti ni mrtvac. Kršćanstvo također osuđuje tračanje. Poslanica Rimljanima uspoređuje tračanje s nizom grijeha uključujući seksualni nemoral i ubojstvo.

Neki smatraju da tračanje zapravo i nije toliko negativno budući da prema nekim podacima do dvije trećine života provedemo tračajući, a od toga je samo 5% negativnih tračeva. Osobu koja previše trača smatra se nepouzdanom, a onu koja uopće ne trača ukočenom, stoga ako tračate pazite koliko tračate i vodite računa o tome da svako negativno, a pogotovo neistinito pričanje o nekoj osobi može nju povrijediti, a bilo bi poželjno da se i zapitate kako biste se vi osjećali da ste na mjestu osobe o kojoj se priča.

https://www.funkymem.com