Srećom, svi ti razgovori (točnije slušanje istih) pomogli su da shvatim da ljudi u stvari ne žele pomoć, niti žele čuti neko drugo mišljenje. Jedino što u biti žele je potvrda da su u pravu ili da rade dobru stvar, dok u stvari iskreno ne vole sebe.

 

Kako npr. opravdati ovisnost (pušenje), silnom potrebom čak i ako smo u krevetu bolesni danima i ne možemo se sami ustati?? Znam, znam, ovisnost je gadna stvar, no ovo više nije potreba, to je prioritet - ja i zdravlje ili dim i još duža bolest? Volim li sebe ili cigaretu?

 

Kako opravdati neprestano telefoniranje i dogovaranje bitnih i manje bitnih stvari putem mobitela? Posao je posao, ali gdje su moje granice i moje vrijeme u 24h ovog dana?  Koliko se jako volim ili ne volim da uvijek i stalno moram biti dostupna?

 

Kako opravdati brigu i strah za našu djecu? Slažem se, apsolutno, djeca su najveći blagoslov i uvijek ćemo se brinuti oko njih, no uistinu mislim da je bitno boriti se sa svojim strahovima. Naš strah i naša briga blokiraju nas, a djecu još više, stoga im treba dozvoliti, omogućiti, vjerovati u njih, pratiti ih i VOLJETI. Gušenje, prevelike granice i strpnja stvaraju ukočene ljude, negativno nastrojene jer cijeli život slušaju „ne ovo, ne ono“. Možda smo i mi odrasli tako, no tada iz vlastite kože znamo koliko muke nam stvaraju strahovi i nemir, treba se toga osloboditi, a ne opravdavati...

 

Kako opravdati nepravilnu prehranu? Za neke vrlo lako „jako sam zauzet i nikad nisam doma u vrijeme ručka i/ili večere“. No, to nije pravo opravdanje za naše loše zdravlje, slabu fizičku kondiciju, nemogućnost da potrčimo 200 metara, visoki krvni tlak...

 

Sva ova opravdavanja i rečenice „ti ne razumiješ, ne mogu to sad mijenjati“ kreću od nedovoljnog voljenja samog sebe. Kad se osoba voli, kad zna koliko vrijedi, kakvo je prekrasno biće svjetla, kako smo svi dio ovog divnog svijeta i Svemira, ta je osoba svjesna svojih ograničenja, no radi na njima, bori se, traži rješenje...sve se može i sve se da napraviti samo ako želimo. Zaslužujemo najbolje, a kako će nam netko drugi dati najbolje kad sami sebi to ne znamo dati?   

 

Nadam se da uviđate koliko smo jedinstveni, prekrasni i divni. Svi isti, a opet tako različiti. 

 

Jasno, ja i dalje ne razumijem neke ljude, no sad bar znam da im treba slati ljubav, pozitivne vibracije, misli, svako dobro....