Dakle ; zaista volim ovu državu . Nisam učlanjena u „svepopularnu“ grupu – „Mladi napustimo Hrvatsku“ . Nisam , neću biti i ne namjeravam biti . Jer na taj se način može sve , ali sve ; osim izbaviti ovu državu iz hrpe … , hrpe . Ali ova mi država , zaista ; i to nevjerojatnom snagom –testira živce , strpljenje i životnu radost . Ne od danas , ne od jučer …ova me država testira (da ne kažem iritira) već sramotni broj godina . A nisam u godinama . Čak ni u ozbiljnim … ; stoga , ili ovdje zaista nešto smrdi – ili sam (smo) luda (i) . I znam ; dapače , razumijem – recesija je . Zapravo znam da čitaj: državu vode budale . I ljuta sam ko pas . Ma epski sam ljuta jer u ovoj Hrvatskoj za koju su mnogi ginuli , u Hrvatskoj kojoj su mnoge majke i očevi dali živote …gadno smrdi . I zapinje . I to ne zato što nemamo prilike . Ne zato što nemamo volje ; već zato jer doista nemam pojma na temelju čega se većina rukovodećih (bilo u javim , bilo u privatnim jazbinama) zapošljava . Radiš . Radiš ko vol . Radiš iz dana u dan , iz mjeseca u mjesec . Odradiš pošteno . Dođeš prije , odeš kasnije …napraviš i više nego što treba , samo da bude kako treba ; da bude pošteno . Da završiš , jer ostavljati bilo što na pola … ; bolje ni ne počinji . Radiš s ljudima , radiš ne sa ciglama ili svinjskim polovicama , već s djecom . Trudiš se . Zanemariš povišeni ton . Testiranje strpljenja . Tupavce inteligencije sobne temperature zavaljene u šefovskoj fotelji … . Zažmiriš na ljudsku glupost doista beskrajnu . Lude roditelje koji na tebi istresaju vlastiti neuspjeh dana . Živiš samo za osmjeh male prdice od jedva nekoliko desetaka centimetara , jer to je doista najbitnije . Balansiraš s pizdarijama . Rješavaš glupe komunikacijske NEvještine žene koja je duplo starija od tebe te smatraš da je do ove dobi naučila sve o tome . Progutaš glupu poruku na papiriću . …zabriješ da je 21 stoljeće pravo vrijeme za to da ti šef ostavi post it nakon što te gleda cijeli dan . Zabriješ da je normalno 3 tjedna čekati osnovne stvari bez kojih ne možeš raditi . I tako zamišljaš , gutaš , živiš , pustiš . Povećavaš vlastito strpljenje jer … radim s djecom . Ne radim s budalama . One su doista nebitna komponenta , a strpljenja imam – ocean . Pa zanemariš , u duhu istog i šefove veće od šefa …koji kasne . Koji neznaju što pitaš . Koji govore o bog zna čemu … , a ni on ne zna zasigurno . Sažvačeš mulca koji ti soli pamet o tome „kako bi trebalo“ , a nije u stanju ni prdnuti bez pomoći . …a onda ti dođe taj jedan n-ti dan kad zastaneš i zaista se zapitaš – koliko ti vrijede živci ? Koliko ti mjesečno koštaju ? Jesu li na iznajmljivanje ? Pod ugovorom ? Besplatni ?! …kad se zapitaš –što je svega toga zaista vrijedno ?! Znam . Lako i instant ne postoji . Tko god to kaže – laže . Sigurno . Ali , zaista – očekujem li previše ? Očekuje li naivac/mali savršenac/optimist/strpljivac u meni previše ? Očekujem li previše kad smatram da treba raditi na sebi ? Očekujem li previše kad očekujem na vrijeme i pošteno ? Hrvatska , očekujem li previše kad od tebe tražim da sankcioniraš lažljivce , lopove i muljatore ? Očekujem li puno ako smatram , Hrvatska , da se invalidima ovdje treba dati prilika ? Svega mu , tražim li toliko puno ? Tražim li ogromno ako tražim da se roditelje koji tuku svoju djecu (ono što je u njima raslo 9 mjeseci) i zlostavljaju ih – kazni ? Jel to danas znanstvena fantastika ?! Dali je znanstvena fantastika očekivati da se za buduće učitelje/odgojitelje/socijalne radnike/fizioterapeute/njegovatelje starijih – uvede psihotest ?! Dal' je normalno da imam jednaku priliku na studiju s nekim tko ima psihičkih problema i svakodnevno konzumira tablete za živce (dobivene bez recepta . Na „crno“ . ) Normalno je da roditelj plaća 1600 kn i tom nekom kao i meni ostavlja svoje dijete 8 sati na dan , na puno povjerenje – naravno , bez da mu se to napomene ?! Ili je normalno da studiram s nekim kom se pak gade „šmrklji“ , pelene i sline ? A pazi mudrosti , srećo , studiraš za odgojitelja predškolske djece . Odvratno . Odvratna mi je pomisao da mala bića „formira“ i „usmjerava“ netko kome se „gade invalidi“ . Odvratna mi je pomisao da plaću može dobivati netko tko zlostavlja nemoćne . Dođe mi da se udarim u glavu kad u redu za upis na faks stojim iza nekog tko ne zna što upisati u rubriku pod ocjenu maturalnog rada , dok se istovremeno busa o prsa da „dok su druge budale! bile na ratištu , njegov je tata čačkao vlastita jaja ; a on danas svejedno prima mirovinu po ocu branitelju…“ E **bijem te državo , mučno mi je ovakvih dana . Mučno mi je dok me odvratni galapagos u kožnjaku slinavo podbada jer nisam zažmirila i prešutjela na upis u dom preko veze ; radi čega pak ja (kao i sigurna sam , mnogi drugi koji su zaslužili) nisam dobila priliku ostvariti ono na što imam pravo! Probava mi radi zbog činjenice što se u rodilištu traži „plava koverta“ za zdravo dijete i dostojan porođaj . Sramotno mi je svakodnevno gledati fizikalne (kvazi) terapeute koji rade s invalidima dok pritom mrtvi hladni govore da od tog posla nema ni zadovoljstva , ni sreće ni prosperiteta! …u svom košmaru svakodnevno skidam kapu i volim ljude koji su iznimke . Rijetke …ali ti svejedno vrate vjeru u bolje . Za one koji nisu bešćutni kreteni u vodećim foteljama . Skidam kapu ljudima koji vrijedno rade ono što vole . I skidam kapu ljudima koji su ostali pošteni ljudi velikog srca bez obzira na glupe životne situacije . Bez obzira na vodeće pozicije i gomile novaca . Skidam kapu rezime –svim velikim ljudima gdjegod vi bili , tkogod vi bili . Srce mi je radi vas – veće .