U Ljubavi,

Utijelovljenja Ljubavi!

Ovo fizičko tijelo, ta spona Zemlje i Neba –

A duša, taj nemirni plesač i letač kroz labirinte životnih trenutaka.

Probudiš li dušu svoju srcem svojim u drhtajima svete ljubavi, samo si tada istinski utijelovljen.

Ljubiš li na zemnoj stazi neku dušu drugu, na Nebu si utijelovljen.

Nemoj se nadati tijelu, ne nekom zagrljaju uda zemnih; nemoj um svoj puniti pjenom zamućenih misli niti slijediti sjene koje pjenuše iz dubina nemirna uma.

Prebivaj na čistini duše opijen Ljubavlju.

Tada će ti se otvarati sve čistine života.

Biti ćeš blagoslovljen tihom radošću i slatkim nektarom mirisa Zaljubljenosti.

Na zemnoj si stazi ne zato da patiš već zato da ljubiš.

Čemu bi se duša utijelovljivala ako ne zbog Svetog Poslanja?

Jer Otac Nebeski traži samo ljubav i daje samo ljubav

Čovjek jest da bude utijelovljenje Njegove Ljubavi.

Ljubav jest uvijek darovana Milost Gospoda.

Na zemnim stazama treba se glasati samo pjev i melodija Ljubavi.

Ljubavlju duša hodočasti Zemljom boraveći na Nebu.

I tijelo postaje hram Njezin u kojem slavi Oca u cvijetnim pupoljcima nježnog cvata zagrljenih duša

Tijelo podiže zemne hramove od kamena i zlata kao da su oni potrebni Božanskom Gospodu!

I trapljenja mnoga čini kao da Mu time ugađaju!

Toliko suvišnih čina a On traži samo – Ljubav!

Ta najdublja, najotajanstvenija veza Gospoda i njegova čeda – čeda nebeskog – u u zagrljaju, milovanju, poljupcima duša.

Zbog ljubavi duša se rađa u tijelu, zbog ljubavi duša traži dušu drugu.

U ljubavi – kroz duše mnoge – duša ljubi Boga i On nju.

I zato Nebo treba Zemlju, Zemlja hrani Nebo!

Jer duša istinski ne može ljubiti bez tijela, ako nije utijelovljena.

Zemlja je zbog Neba Ljubavi ocean radosti i beskraj slatkoće života.

Ako nema ljubavi, duša je u tamnici tijela, u paklu svijeta, u tami prolaza.

Svijetlom ljubavi duša pretvara život u svijetlost Hrama koja dopire do Srca Božjeg.

Tijelo postaje svijetiljka samog tog Srca.

Božje Oko ogleda se u srcu tijela; Božje Srce kuca u ljubavi dvije duše.

Samo je to istinska molitva, molitva zaljubljenih duša.

Sve je drugo tek duga zemna noć duha, zaborav Boga, zavaravanje uma.

Ali čovjek se ponekad više vezuje uz um nego uz srce.

Stoga i toliko uzaludno traži Boga – i u svetim knjigama!

A Milost mu je odavno dana, već samim rođenjem duše u tijelu.

Jer duša jest u tijelu samo zato da ljubi, samo zato da tako ljubi i Boga!

Jer, drugačije ne može.

Jer Bog ljubi dušu samo kroz blagoslov zagrljaja duša.

Čovjek jest dar Neba Ljubavi i mora svoje tijelo darovati tom Nebu.

Tko štuje ljubav, štuje Boga.

Tko ljubavi daruje ljubav, Bogu je najmiliji!

Nebo Ljubavi grli sva bića, ali samo kroz ljudsko obličje ono se može istinski glasati i uzvisiti se pred stopalima Najvišeg.

Ljudsko je tijelo blagoslov Neba Ljubavi, most Otajstva, put domu i zavičaju ispunjenih snova zaljubljene duše.

Svetim tijelom kuca kuca srce sretne duše.

A sreća je drugo ime ljubavi.

Sreća je jeka i odjek Zemlje zaljubljenom Nebu.

Sreća je skriveno Ime Boga šapnuto duboko u srce zaljubljenih duša.

Neki ga zovu i blaženstvo.

U Ljubavi, utijelovljenja Ljubavi!

Zaslužite sreću!

Blagoslovite se blaženstvom!

 

Jadran Zalokar