Starac je nastavio: “Vidjet ćeš da najviše pomaže ako počneš promatrati ono što ti misliš da je Prošlost. Kasnije ćemo se pozabaviti Budućnošću” -obećao je starac.

Mladić reče: “Znači, svaki put kada osjetim da me nešto sprečava uživati u Sadašnjosti i da mi dobro ide, to je trenutak kad bih trebao pogledati u Prošlost i naučiti nešto iz nje.”

“Da”, – odgovorio je starac.

“Vrijeme za učenje”, još jednom je to potvrđivao, “jeste svako vrijeme kada želiš učiniti Sadašnjost boljom od Prošlosti. Kada si uznemiren ili imaš bilo kakva druga negativna osjećanja o Prošlosti koja se miješaju u Sadašnjosti, tad moraš odvojiti vrijeme i pogledati u Prošlost i naučiti nešto iz nje.”

Mladić je upitao: “Zašto je dobar trenutak za učenje baš kad osjećam nešto negativno?”

Starac spremno odgovori: “Jer tada možeš iskoristiti svoja osjećanja koja će te nečemu naučiti.”

“I kako to učiniti?” – odvrati mladić.

Starac je odgovorio: “Najbolji način je postaviti sebi 3 pitanja i odgovoriti na njih najiskrenije što možeš:
1. Šta se zaista dogodilo u prošlosti?
2. Kakvu sam pouku izvukao iz toga? i
3. Šta mogu učiniti drugačije ovoga puta?”

Spencer Johnson  “Poklon”