Sebičnost

Sljedeći veliki test duhovnoga puta je sebičnost.

To je istinska pošast Zemlje.

Začuđuje me vidjeti kako neki od velikih duhovnih učitelja i inicijanata na visokoj razini još uvijek gledaju na život kroz leću sebičnosti.

To dolazi od njihovog velikog razvitka na duhovnom području, no slabom razvitku na psihološkoj razini.

Oni često nisu naučili na ispravni način odgojiti svoje unutarnje dijete.

Kada osoba dopušta da njome upravlja unutarnje dijete, bit će vrlo sebična, jer su sva djeca po definiciji sebična.

To također dolazi od toga da nismo nikada bili educirani da shvatimo razliku između razmišljanja negativnog ega i kristovskog razmišljanja.

Prema mojem iskustvu, utvrdio sam da je većina svjetlosnih radnika slabi na tome području.

To nije osuda, nego samo upozorenje čitateljima da to razviju što je više moguće unutar sebe i onda da educiraju druge u tome.

Nemamo dovoljno duhovnih savjetnika koji rade takvu vrstu rada.

Svi mi moramo naučiti otpustiti našu sebičnu leću i vidjeti veću sliku.

Moramo naučiti nositi cipele naše braće i sestara.

Moramo naučiti prigrliti suprotno od sebičnosti, a to je nesebičnost i pomaganje drugima.

Kvaliteta potpune sebičnosti je znak istinskog duhovnog majstora.

To ne znači da istinski duhovni majstor neće ponekad biti duhovno sebičan.

 Ovdje je ključno načelo to da su oni duhovno sebični, a ne negativno egoistično sebični.

Tu se također može raditi o tome da imamo ispravne granice, ili potrebu da budemo povremeno neosobni, te da se brinemo za svoje fizičko tijelo kako ne bismo pretjerali u služenju.

Svijest istinskog duhovnog majstora vidi sve iz grupnoga tijela, a ne iz leće unutarnjeg djeteta, negativnog ega i fizičkoga tijela.

© Joshua David Stone – 1997.

nastavlja se...