Noći u kojima se tjeraju demoni

Stiglo je najtamnije doba godine. Oko zimskog suncostaja noći su vrlo duge, a dane pamtimo po upaljenim svijećama, svjetlu nad radnim stolom usred dana, turobnosti neba… Stari narodi Europe, osobito Germani i Kelti, ovo doba godine smatrali su razdobljem kad na površinu izlaze demoni i umrle duše te vode svoj ludi pir. Razdoblje od Badnjaka do Sveta tri kralja nazivali su „noćima krzna“ (Rauhnächte), aludirajući na divlje zvijeri koje tada lutaju zemljom, ili pak „noćima dima, kađenja“ (Rauchnächte) zbog toga što su zle duhove tjerali dimom tamjana.

Tamjan se i danas koristi prilikom posvećivanja doma u kršćana, upravo u to doba godine. U nekim krajevima ove su noći nazivali i „noćima praporaca“ jer su ljudi tada pravili buku kako bi otjerali demone, a tradicija stvaranja buke (vatrometa) na Silvestrovo održala se do danas. Ovo razdoblje u godini nije pripadalo samo demonima i zvijerima, nego je i nudilo mogućnost onima koji su tankoćutniji da stupe u kontakt s drugim svjetovima.

Brisanje granica između ovoga i onoga svijeta

Podrijetlo ovih običaja nije točno utvrđeno, no vrlo se vjerojatno može povezati s lunarnim računanjem vremena, prema kojem je godina imala 354 dana i time se za 11 dana razlikovala od solarne godine. Tih je 11 dana, baš oko zimskog suncostaja, ostalo „visjeti u zraku“ i smatralo se razdobljem koje ne pripada čovjeku.

Mnogo stoljeća poslije, antropozof i kršćanski mistik Rudolf Steiner ovo je razdoblje brisanja granica između ovog i onog svijeta smjestio između 24. prosinca i 6. siječnja i nazvao ga Trinaest svetih dana i noći. Povezao ga je s dubokim istraživanjem vlastite duše, s „demonima“ u nama samima, suočavanjem sa svime onime što smo morali iskusiti otkad smo se inkarnirali na Zemlji, u materiji.

Da se sjetimo tko smo istinski

Njegova je teza da smo svi bili nevine duše, slobodne od životnih iskustava, pune ljubavi i svjetlosti. Potom smo se utjelovili, inkarnirali u ovu stvarnost u kojoj živimo (zanimljivo je da je 24. prosinca, početak Trinaest svetih dana i noći, ujedno i dan Adama i Eve, dakle, početak tjelesnog postojanja čovjeka, prema kršćanskoj predaji) i kroz brojne inkarnacije zadesile su nas i brojne nedaće.

Ovih trinaest dana i noći, smatra Steiner, treba iskoristiti da se suočimo sa svime što nam se dogodilo i prisjetimo onoga što smo bili. Tijekom 13 dana i noći trebali bismo ponirati u sebe, meditirati i shvatiti što točno uči i spoznaje naša duša, doći u dodir sa samim sobom. Svake božićne noći duša se rađa u svojoj izvornoj prirodi, meditacijom bismo trebali barem na tren osjetiti duh kakav smo imali na početku zemaljskoga života.

Vrijeme dubokog duhovnog iskustva

Prilikom meditacije treba se nadahnuti slikom koja uspoređuje sjemenku biljke s ljudskom dušom. Steiner kaže kako se ono što će se zbiti iduće godine priprema sada u dubinama Zemlje. Isto kao što se biljka, prolazeći svoj godišnji ciklus, mora u obliku sjemena spustiti u dubine zemlje da bi na proljeće ponovo oživjela u punom sjaju, tako i ljudska duša, u ovo doba godine, mora ponirati duboko u sebe, do mraka, do „carstva duha“ odakle će izvući snagu da se obnovi i približi svome izvoru.

Steiner tvrdi da se ovo poniranje duše na nesvjesnoj razini događa svakome čovjeku od 24. prosinca do 6. siječnja, no za one „čije su duhovne oči otvorene trinaest dana i trinaest noći“ to će biti vrijeme dubokog duhovnog iskustva. Treba na umu imati kako poniranjem u sebe moramo biti spremni prihvatiti i svoje mračne strane, svoje „demone“ i prihvatiti sve što smo iskusili, pogrešno napravili, sagriješili zbog posrtanja pred izazovima materijalnog svijeta.

Ovu je misao mnogo godina poslije zabilježio i njemački liječnik i filozof Ruediger Dahlke u svojoj knjizi Načelo sjene u kojoj naše mračne strane, loše osobine, sve ono što ne volimo kod sebe naziva „sjenom“ ili „sjenovitom stranom čovjeka“. Dahlke, jednako kao i Steiner, smatra da tu sjenu treba sagledati otvorenih očiju, prigrliti je kao dio sebe jer jedino tako možemo shvatiti i svoj život i sebe te se iscijeliti.

Proročanski snovi

Steinerova teza o 13 svetih dana i noći tijekom godina doživjela je modifikacije i u današnje vrijeme mnogi duhovnjaci, šamani i meditanti govore o 12 svetih noći koje odgovaraju 12 mjeseci nadolazeće godine. Riječ je o sustavu meditacija, poniranja u sebe, zamjećivanja fenomena u razdoblju od Badnjaka do Sveta tri kralja, s izuzećem jedne noći, najčešće Silvestrova. Ovi dani trebali bi nam pomoći da osmislimo godinu koja dolazi, ali i da je na neki način anticipiramo kroz snove.

Tako se nalaže da bilježimo snove tijekom 12 noći, pa tako prva noć odgovara siječnju, druga veljači i tako dalje. Razrađeni sustav meditacija tijekom 12 dana i noći, odmaknut daleko od vjerovanja naših predaka o demonima i vukodlacima, unosi mir u našu dušu i dom. Ovo je jako lijep ritual koji nas može približiti samoj biti ovih blagdana i privesti nas svom originalnom biću.

Magazin Sensa