Oš kupit ciglu?
Omiljeni štemerski obrt za pobiranje love od uplašene klincadije bio je – prodavanje cigle. Prica je uglavnom išla tako da huligani s komadom cigle docekuju likove na usamljenim mjestima s pitanjem hoce li istu kupiti. U slucaju da neinformirani prolaznik nije raspoložen za trgovinu, cigla mu se lako mogla obiti o glavu. Ukratko, kupovali ste odgodu njene upotrebe na nekom od dijelova vlastitog tijela. Kažu da je ciglarski ulet za punjenje gaca došao od sarajevskih ulicara, no sedamdesetih i osamdesetih postao je trade mark svakog ozbiljnijeg kvarta.

Je l' znaš da mu je umrla baka?
Daleko autohtoniji ulet za dobivanje batina bila je tužna prica o smrti bake. Ekipa koja je pozavršavala škole u rekordnom vremenu, te je imala citav dan za sjediti ispred najbližeg ducana do škole i otimati djecurliji kusur, obicavala je zaciniti istjerivanje love iz džepova srcedrapateljnom pricom. 'Ej, mali, stani malo' - dotrcala bi huliganska trupa do balavca koje je tek otvarao svoj sladoled. 'Je l' znaš da je mom frendu umrla baka, i sad je u totalnom ku… Ono, fakat je tužan i neraspoložen.' Ako niste pokazali novcanu sucut za uplakanog razbijaca, sladoled bi završio na podu, a facu bi vam osvježio prasak necije šake.

Špriherice
Tko nije imao malu pracku napravljenu od obloženih žica (koje bi se pokupile na obližnjim gradilištima), nema pojma o tegobnoj kvartovskoj borbi za opstanak. Špriherica bi se oblikovala od onih nešto debljih da bi se potom ukrasila tankom žicicom koja se omatala okomito na nju. Gumice za katapultiranje su se vadile iz gaca i carapa koje su imale bijele tanke gumene crkvuljke. Municija, tj. šprihovi ili špriheri, bili su pak nacinjeni od komadica deblje ili tanje žice zaobljene u slovo 'u'. Jedno od kljucnih kvartovskih oružja, špriherice, postale su nezamjenjivo sredstvo u ratu zgrada, ulica i haustora. Lansiranje debljeg šprihera u glavu mogao vas je koštati krvi, no sve je to bilo u skladu s ulicnim ratnim konvencijama.

Pljuce
Kvartovsko topništvo bilo je daleko dobrohotnije od zaobljenih komada žice. Uzela bi se kemijska olovka, rastavila do neprepoznatljivosti, a plasticna cijev svecano bi se proglasila pljucom iliti puhaljkom. Meci bi bili sve što stane u tubicu i ima slatki potencijal da zaboli. Uglavnom kamencic, žicica, a u školskoj, pitomoj varijanti, kuglice od papira. Puhaljke su ipak bile solidno inferiorne šprihericama. Trebalo je stalno sliniti cijev, slonovski puhati i još nišaniti metu. S druge strane, mogucnost da si lansirate špriher u nokat palca umjesto u žrtvu ucinio je pljuce pogodnijima za one manje tolerantne na herojsku bol.

Šore
Trnje - Trešnjevka, Srednjaci - Knežija, Precko - Špansko, Ferencica - Volovcica, još i danas živi sjecanje na legendarne fajtove kvartovskih maminih huligana. Daleko od noževa, pištolja ili zolji kojima se danas igraju nešto ozbiljniji štemeri, medukvartovske šore su se odvijale zdravoseljacki 'prsa o prsa'. Bez prevelikih pomocnih kerefeka ili taktiziranja, tu je bio na snazi dobri stari princip gibanja: 'šaka-nos-patos'.

Grudanje autobusa
Ako je igdje fakor iznenadenja zadesio javni gradski prijevoz, onda je to bilo u obliku rafalne paljbe na autobusna, tramvajska i automobilska stakla na strateški izabranim punktovima kvarta. Taman kada ste ugrabili sic i odlucili nasloniti glavu na staklo, bam! Gruda na pola centimetara od vaše face. Snježni desant na vozila u prolazu spada medu jace zimske discipline kvartovske ekipe koja nije imala za skijanje.

Haranje gradskim vrtovima
Ljudi koji su se doseljavali u nove kvartove u osamdesetima imali su nevjerojatne povrtlarske ambicije. Izmedu blokova cementa bila je vrhunska fora poštihat komad preostale zemlje i napraviti si vrt gdje su ti ljubitelji jestivog bilja uzgajali svoje rajcice, feferone i višnje na par metara od ceste. Tek toliko da ih gastronomski obogate olovom. Mnogi je kvartovski štemer ispekao svoj zanat harajuci tim urbanim cudima hortikulture i nadobivao se proljeva od nezrelih jabuka, kukuruza ili šljiva.

Kvartovska klupica
Kao što smo vec dali naslutiti, kvart je stanje duha, sustav ideja, ljestvica vrijednosti i jedan od boljih odgovora na pitanje cemu život. U središtu tog svetog mikrokozmosa stoji – klupica. Premda, dopustit cemo, stanovnici kvarta mogu sjesti gdje god im se prohtije, na kvartovskoj klupici skuplja se lokalna aristokracija, vjerni cuvari kvartovske ideologije, navada i pravila ponašanja. Za razliku od ostalih generickih predmeta za sjedenje, ovdje se radi o jedinstvenoj tzv. 'kužiš, ono, e' klupici, gdje se pomocu par svetih kljucnih rijeci kvartovska mudrost prenosi s oguljenog koljena na oguljeno koljeno.

Kvartovska birtija
Oronuli štemeri, koji su dali svoje najbolje godine radijusu od 20 metara oko svoje zgrade, uglavnom s vremenom migriraju par metara dalje od klupice – u kvartovski birc. Tamo se prica uglavnom svodi na pjevanje lokalnih junackih epova i traceva iz okolnih haustora. Ekipa si, usto, prakticki sama poslužuje pica, svi napamet znaju što, kada i koliko drugi cugaju, a sve je okrunjeno cinjenicom da je i vlasnik vjerojatno kvartovska faca što cini prostor nekom vrstom produžetka dnevnog boravka.

Mali nogomet
Kvartovski nogac nema veze s loptom, a još manje s travom. Tu se dribla s uletima, forama, kurenjima i svim majstorskim fintama interne zeke-peke. Igra se na asfaltiranom parkiralištu, po mogucnosti pred zgradom. Nadalje, golovi moraju biti kvartovski rucni rad – gajbe, drvene kašete, naslagane majice ili u granicnom slucaju lokalni pokušaj varenja par metalnih šipki. Možda najvažnije, na deset sekundi od svakog igraca u svakom trenutku igre mora se nalaziti hmeljna tvar pod krinkom flaše, limenke ili q–packa. O ostalom se možemo dogovoriti nakon tekme.
 
 
 
www.tportal.hr