|
 |
|
|
|
U mitologijama diljem svijeta fizičke karakteristike zmajeva i njihove moći gotovo su identične. Danas su najpoznatije europska vizija zmaja, proizašla iz folklora različitih europskih naroda, te orijentalna inačica proizašla iz kineske legende o zmajevima.
Vjerojatno prvi spomen zmajeva u pisanoj povijesti pojavljuje se u Vedama, drevnim mudrosnim knjigama predhinduističkog perioda povijesti Indije. Glavni neprijatelj vrhovnog boga starog vedskog perioda, Indre, poprimao je oblik troglavog zmaja koji je donosio suše.
Drevni Perzijanci su imali nekolicinu zmajolikih bića koja su opisana u zoroastijskim tekstovima, a zajedničko ime bilo im je Aži Dahaka odakle potječe riječ aždaja koja se također koristi i na ovim područjima.
Dok su zmajevi perzijskih vjerovanja, a i većine europskih, uglavnom bili zloćudni, zmajevi kineskih mitologija izrazito su dobrohotni i posjeduju snažan duhovni naboj. U većini orijentalnih kultura zmaj se smatra utjelovljenjem iskonskih sila prirode, bogova i svemira. Često ih se povezuje s mudrosti i dugovječnosti, a vjeruje se da posjeduju nadnaravne moći. Za razliku od njihovih ljuskavih europskih rođaka, orijentalnim zmajevima tijelo češće pokriva perje, a nemaju ni krila.
 |
|
U modernoj zapadnoj kulturi možda najpoznatiji 'živući' zmaj je Y Ddraig Goch, crveni zmaj sa zastave Walesa. Prema legendi, u davna vremena sukobili su se crveni i bijeli zmaj, no zapravo crveni zmaj predstavlja pleme srednjevjekovnih Britanaca, a bijeli osvajačke Sase. Britansko pleme je odagnalo neprijatelje i pobijedilo, nazvali su se Velšanima, a s njima povezan crveni zmaj našao je svoje mjesto na nacionalnom grbu. Sličnu tematiku ovom velškom epu obradio je korejski redatelj Hyung-rae Shim koji je u svojem akcijskom spektaklu 'Rat zmajeva' sukobio dobrog i zlog zmaja, samo ne na prostoru srednjevjekovne Engleske, nego na ulicama modernog Los Angelesa.
Ostale sredjnjevjekovne književnosti također često spominju zmajeve. Svojom reinkarnacijom staroengleskog epa, Robert Zemeckis je vrlo impresivnim vizualnim uprizorenjima udahnuo novi život legendarnom junaku Beowulfu na filmskom platnu.
Iako se uz Beowulfovo ime povezuje Grendel kao njegov neprijatelj, to je zapravo tek početak priče o junaštvima. Konačan test Beowulfove hrabrosti kojim je osigurao ulazak u legendu je sukob sa zastrašujućim zmajem, koji je na filmu posebno impresivan.
Poput Beowulfa u počecima staroengleske književnosti, Sveti Juraj zauzima ključno mjesto među svecima kršćanskih vjerovanja. Prema priči prenesenoj u vrijeme križarskih ratova s područja Kapadohije, zmaj koji širi kugu opsjedao je stanovnike lokalnog kraljevstva, a da bi ublažili njegovu zlu i naglu ćud, mještani su ga hranili – čime drugim nego djevicama.
Kad je došao red na kraljevu kćer, kralj je ponudio sva svoja zlata samo da je poštede, no strah od zmaja bio je jači od bogatsva. U tren kad se zmaj sprema utažiti glad kraljevom kćerkom, dolazi hrabri vitez Juraj, zaštiti se prekriživši se i potjera konja na strašnu neman. U znak zahvalnosti što ih je lišio kletve zlog zmaja, mještani odbace svoje paganske običaje i preobrate se na kršćanstvo.
Srednjevjekovni mentalitet stanovnika Europe povezivao je zmaja s najgorim užasima koji mogu zadesiti zemlju. Zmaj kojeg je Sveti Juraj pobijedio simbolizirao je kugu koja je tada harala Europom.
Do danas se vjeruje da za unutarnji život svakog vjernika Sveti Juraj također može poslužiti kao primjer, jer njegova pobjeda zmaja simbolizira pobjedu nad samim sobom, točnije poražene mane, slabosti i strahove. Lik Svetog Juraja toliko je prisutan da gotovo ne postoji grad u Europi koji mu nije posvetio spomenik, a naša metropola se diči čak s dva spomenika ovom svecu.
Iako ih većina ljudi smatra mitološkim bićima, postoje i oni koji zmajeve doživljavaju potpuno ozbiljno, kao bića koja žive ili su živjela među nama. To je dovelo i do nastanka neobične pseudoznanstvene grane – zmajologije ili draconologije.
Ono što intrigira zmajologe i one koji se imalo upuste u tu problematiku jest pitanje odakle gotovo svim svjetskim prapovijesnim i povijesnim kulturama, koje nisu imale međusobnog kontakta, predodžba životinje s toliko istih ili sličnih karakteristika. Animal Planet posvetio je cijeli serijal jednostavnog naslova 'Dragons' u pokušaju da dokažu kako je postojanje zmajeva ustinu moguće.
Najdalje u zmajologiji otišao je dr. Volodimir Kapusianyk, koji je navodno napisao jedinu pravu knjigu o zmajologiji. Započeo ju je tvrdnjom da su zmajevi izumrli, i to 1911. godine u malom putujućem zoološkom vrtu u Nebraski, gdje je on kao tinejdžer vidio svojim očima posljednji živući primjerak. On smatra da zmajevi nisu spadali u rod gmazova, već da su formirali vlastiti životinjski rod.
Kosti su im bile gotovo šuplje, ali nisu se sastojale od uobičajene mješavine kalcija i minerala, već od ugljikovodika što je osiguralo izuzetno malu masu pogodnu za let. Uz krila koja su stvarala veliki uzgon, zmajevi su u utrobi imali mjehur koji se punio metanom nastalim tokom procesa probave, a obzirom da je lakši od zraka, taj plin im je pomagao u letu. Kemijskim procesom u ustima mogli su zapaliti taj metan kad bi ga izdahnuli, Kapusianyk objašnjava da su tako rigali vatru.
Slične premise preuzeli su mnogi današnji filmaši. U spektakularnom 'Carstvu vatre', zmajevi imaju posebne žlijezde koje stvaraju vrlo zapaljive plinove. U njihovim ustima se ti plinovi miješaju izazivajući kemijsku reakciju zbog koje dolazi do zapaljenja tih plinova, te uz izdah na usta i nos zmaja izlaze poput vatrenog mlaza.
Unatoč nedokazanim tvrdnjama dr. Kapusianyka, znanost danas priznaje samo jednu vrstu zmaja. To je naravno komodo zmaj, zloglasni varan s Komodskih otoka. Radi njihove veličine i doista zastrašujućeg izgleda Englezi su im dali naziv dragon tj. zmaj, a zloglasnost je stekao čestim napadima na ljude i djecu.
Neki stručnjaci koji se bave mitologijom smatraju mogućim, da porijeklo srednjevjekovnih priča o zmajevima zapravo potiče s otoka Komodo. Smatraju, da su još u davna vremena kineski mornari, sa svojih krstarenja vodama današnje Indonezije, donijeli priče o komodo varanima do arapskih trgovaca i da su oni poslužili kao podloga pričama o zmajevima.
Bez obzira na potvrde ili opovrgavanja njihovog postojanja, zmajevi su našli svoje mjesto u modernoj kulturi, a fascinacija ovim letećim divovima ne prestaje. Od kada je Tolkien polovinom prošlog stoljeća ponovo zainteresirao svjetsku javnost za folklor i na njemu temeljenu fantastiku, fanovi su na vrh svojeg interesa postavili upravo ova misteriozna i fascinantna bića.
Hollywood je naravno namirisao dobru zaradu pa publika svako malo može uživati u novim filmskim viđenjima letećih reptila, a sudelovanje u takvim filmovima već je pitanje prestiža. Sean Connery dao je glas zmaju u 'Zmajevom srcu', Rachel Weisz u 'Eragonu', a jedna od najboljih uprizorenja zmajeva na filmu mogli smo vidjeti u 'Carstvu vatre' i u 'Plamenom peharu', četvrtom nastavku sage o Harryju Potteru. Nije odveć hrabro za ustvrditi da ljubitelji žanra s nestrpljenjen iščekuju del Torrovu obradu Hobbita te susret s Tolkienovim Smaugom.
www.tportal.hr
| |
bglavac
irida
edin.kecanovic
