Istraživanje kroz koje se promatralo kako ljudi reagiraju na viktorijansku literaturu otkrilo je kako priče i romani služe kao društveni pokazatelj, te u ljudima potiču društveno korisno ponašanje.

„Literatura konstantno potiče ljude da budu društveni i surađuju s drugima“, kaže Jonathan Gottschall, znanstvenik sa Sveučilišta u Pennsylvaniji.

On i njegovi suradnici studiju su proveli tako da su 500 osoba anketirali vezano uz 200 romana, gdje su trebali definirati glavne likove kao protagoniste ili antagoniste, a zatim opisati njihovu osobnost i ono što ih motivira, npr. jesu li savjesni ili predatori.

Većina likova uklopila se u opis osobe koja više ciljeve stavlja ispred svojih, te svoje potrebe potiskuje u korist općih.

Znanstvenici vjeruju kako romani imaju jednak učinak poput mudrih priča iz davnina, u kojima se govori kako varanja i nasilje ne pobjeđuju, te na taj način doprinose kvaliteti i strukturi života u društvenim zajednicama.

Jonathan Gottschall vjeruje kako priče, od televizije do narodne literature, nisu samo nusproizvod evolucije, nego imaju specifične evolucijske funkcije, među kojima je osnovna razvoj svijesti o koristi života u zajednici. 

COVERmagazin.com