LIČNOST I LANAC BOLI

  

Iznijet ću vam priče tri razlčita pojedinca: Sam je agresivan nabavljač; Patricija, depresivka; i Silia, manična depresivka.

To su veoma različiti ljudi; imali su različite vrste rođenja.

Sam, Patricija i Silia su neurotičari, ali svoju neurozu manifestiraju na različite načine.

Najprije o Samu i Patriciji.

 

SAM I PATRICIJA: SIMPATIJA I PARASIMPATIJA

 

Samova majka bila je frigidna.

Fokus velikog dijela njezine napetosti ležao je u donjem dijelu tijela.

Kada se porađala, neodlučan sistem se konačno otvorio.

Sam se satima borio da izađe, konačno je u tom uspio.

 

Patricijina majka je bila vrlo represivna, nije podnosila bol i na porođaju je dobila tešku anesteziju.

Patricija se slabo borila prije nego što je anestezija ušla u njezino tijelo, zatvarajući mnoge ključne funkcije.

Čak se nije mogla boriti niti da izađe, jer droga koju su dali njezinoj majci ušla je u njezino tjelešce i usopjela je demobilizirati.

Rodila se sva modra i morali su je udarati kako bi oživjela.

Potisnuti respiratorni sistem počeo je funkcionirati tek poslije udaraca.

 

Dok se Patricija morala odreći veoma rano svake borbe i da u svijet uđe pasivno, Sam je u svijet ušao aktivno, sve vrijeme se boreći.

Samu je borba omogučila uspjeh.

Patricijin imprint bila je krajnja bespomoćnost, nije mogla da spasi vlastiti život.

Takav različit način ulaska u život utisnut je u njihov sistem.

Sam je postao aktivna, pokretljiva, agresivna individua, a Patricija prepuštena, introvertna, pasivna.

 

Proces rođenja, a posebno način na koji smo se rodili, utisnut je u nervni sistem kao memorija: 'Reži! Printaj!' i nikada ga neće napustiti.

Taj imprint postavlja modus ličnosti, dajući mapu načina reagiranja na buduće događaje.

Štoviše, ono što se dogodi u djetinjstvu stapa se sa problemom, jer je svaki pojedinac sklon da na nove događaje reagira u terminima modusa svog rođenja.

 

U striktoj, opresivnoj roditeljskoj atmosferi, Petricija se lako predala i povukla u sebe.

Bila je rezignirana, nije nalazila izlaz iz problema.

U istoj atmosferi, Sam je bio borben, ratoboran i neposlušan; stalno se sukobljavao sa svojim roditeljima i zagorčavao im život.

Sam nikada nije bio gubitnik; luđački je bježao iz svoje beznadežnosti koju je rijetko primjećivao.

 

Patricija je bila tiha i misaona.

Bila je sama i nikada se nije nudila da nešto uradi.

Sam je bio hiperaktivan mladić, galamdžija o svadljivac, nesposoban da sjedi mirno u učionici.

Ti modusi ponašanja potječu iz autonomnog nervnog sustava, koji ima dvije grane.

Sam je postao osoba kojom dominira simpatički nervni sistem, 'simpat'. Patricija je bila 'parasimpat', njome dominira parasimpatički sistem.

 

Simpatički sistem usmjerava ponašanje koje troši energiju kao što je reakcija borba-ili-bijeg. 

Ona nas mobilizira, podiže tjelesnu temperaturu i smanjuje perifernu cirkulaciju (čuvajući krv za mišiće, pripremajući se za borbu ili bijeg), tako da je lice blijedo a šake i stopala hladni.

Često mokrimo, nervozno se znojimo, suše nam se usta i glas je piskav.

Naprotiv, parasimpatička grana nervnog sistema kontrolira procese čuvanja energije kao što su odmor, san i oporavak.

Širi krvne žile, grije kožu i podstiče iscjeljenje.

Kada smo u parasimpatičkom modusu, muskulatira je opuštenija kako bi čuvala energiju, glas se spušta do niskog slatkog tona.

 

Zdrava osoba ima dobru ravnotežu između ova dva sistema.

Oni rade skladno, tako da smo više 'simpatički' danju a više 'parasimpatički' dok spavamo, sa uravnoteženom mješavinom te dvije tendencije.

Ali traume koje su se dogodile prije nego što smo ugledali svjetlost dana mogu da nas gurnu u jednom ili drugom pravcu.

Patriciju, parasimpatu, imprint je postavio u modus vječitog 'odustajanja'.

Patricija je uvijek 'u sebi', introspektivna, snena, emotivno daleka.ž

Nije se morala udaljiti od svog osjećajnog ja jer, emotivni naboj obuhvaćen traumom bio je suviše jak da bi mogao da ga integrira.

 

Sam je optimista, Patricija pesimista – oslikavaju ishod borbe rađanja.

Patricija je uvijek u apatičnom modusu, obeshrabrena i predaje se kad naiđe na najmanju prepreku.

Njen stav je: 'Što vrijedi?' jer izvorno, što je vrijedilo?

Sam ne priznaje prepreke, on će vjerojatno biti uspješan.

 

Postoji obilje takvog dijalektičkog kontrasta.

Odlučnost nasuprot rezignaciji, na primjer: Sam bjesni i upijeva, dok Patricija brzo posustaje i predaje se tijeku stvari.

Žilavost nasuprot odustajanju: Sam je naučio da naporom spašava život, dok je Patricija naučila da je žilavost opasna.

Sam mora završiti svaki projekt jer završavanje znači život, dok Patricija ima desetine nezavršenih poslova jer završavanje znači propast.

Ne može se prisliti da nešto učini; učitelji to nazivaju slabom motiviranošću.

Sam je krajnje odlučan; ništa ga ne može spriječiti.

Momak koji se iskazuje, juri naprijed i uz napor se susreće sa ljudima.

Patricija gleda prema unutra, pošto je na početku bila prisiljena na to.

Njeno rođenje ju je naučilo da izlaženje nije bezbjedno, pa je njezin lajtmotiv zadrška.

Morala je biti 'izvučena van' te je i sada morate 'izvlačiti van', u ponovnom stvaranju prototipa koji opisuje cijeli njezin život.

 

Patricija je konzervativna, Sam je radikalan.

Pošto je početak izlaska iz maternice za Patriciju značio propast, ona je kasnije stvorila vlastitu čahuru i željela je da ostane uvijek u njoj.  

Promjena, stoga, postaje opasna.

Ona je sretna sa svojom rutinom i želi vođe koji će joj obećati da će održavati 'tradicionalne vrijednosti'.

Sam se bunio protiv oca-tiranina, kao što se u maternici bunio protiv majke.

Njegov život se sastoji u pobuni i testiranju granica.

On sve to uspijeva opravdati revolucionarnom filozofijom, koja mu racionalizira potrebu za pobunom.

 

Sam je manje osjećajan od Patricije jer nema vremena za razmišljanje; on gleda u budućnost, Patricija gleda u prošlost, neprekidno reagira na katastrofu koja se već dogodila, ali koju ona zamišlja ispred sebe.

U neurozi, sadašnjost se vidi samo kroz veo prošlosti, jer sistem ne može razlučiti prošlost od sadašnjosti.

 

Pošto je Sam morao pri rođenju brzo učiti, on i sada brzo uči, tako da u opasnostima dobro reagira.

Patricija se u opasnostima zaledi.

Potrebno joj je vrijeme da bi odreagirala.

Njezin pristup je metodičan, detaljnije izvodi operacije.

Sam sagledava cjelokupnu situaciju, globalnu perspektivu.

On nije detaljista.

Morao je djelovati instinktivno prije nego što mu se razvio korteks, čija je glavna funkcija da inhibira ili potisne.

Kada se jave impulsi, Sam zaore.

 

Zašto svaki Sam u ovom svijetu nailazi na Patriciju?

Zašto se zaljubljujemo u one koji imaju neuroze suprotne našoj?

Izgleda da svatko od nas traži drugu polovinu svog nervnog sistema – polovinu koja bi, da nije traume, postojala.

 

Patriciju svladavaju događaji i potreban joj je Sam da djeluje umjesto nje.

Potreban joj je netko tko će je voditi i reći joj što činiti.

Samu je potrebna pasivna, podatna osoba koja će podnositi njegove oštre poteze.

Potrebna mu je i Patricijina stabilnost.

Da je Patricija kao Sam, iskopali bi jedno drugome oči, a da je Sam ka o Patricija, oboje bi potonuli u depresiju.

 

Ali poslije vjenčanja, Sam se razočarao u Patriciju: ona nikada nije htjela izlaziti, zadovoljno je sjedila kod kuće, sklupčana na kauču.

Kod Patricije se sve vrti oko modusa čuvanja energije, kao što je morala učiniti da bi preživjela rađanje.

Sam mora jurcati, ustaje, istrči se, i smisli neki projekat.

Ležanje ga podsjeća na opasnost od umiranja jer, pasivnost je izvorno značila smrt.

Ali ta uspomena nije dostupna – samo mu je veoma neugodno.

Patricija je nesretna jer Sam nikako da se skrasi, uvijek juri, i ne može podnijeti godišnji odmor a da ne razmišlja o povratku na posao.

Sam je nesretan što Patricija nije vrckava kao ostale žene.

Izgubila je iskru života prije nego što je bilo tko od njih shvatio da se to dogodilo; ali ona je također faktor stabilnosti, što ga je u početku privuklo.

 

  

Dr Arthur Janov

Nastavlja se...