A krv?

Osnovni sastojak njezina tekućeg dijela – plazme – također je voda (90-92%), kao glavno i zapravo jedino otapalo u kojem se odvijaju svi raznovrsni kemijski procesi u organizmu.

Usporedimo li ionski sastav morske vode i krvnog seruma (plazme bez bijelih krvnih stanica), utvrdit ćemo da je u morskoj vodi viša koncentracija soli, dok je sadržaj kalcija i natrija jednak.

U morskoj vodi ima više magnezija i klora, a u krvnom serumu ima više kalija.

Sadržaj soli u krvi je postojan, a održavaju ga i reguliraju specijalni puferskisustavi.

Začudno je da je i sadržaj soli u oceanu također postojan.

Kolebanja u sadržaju određenih soli nikad nisu veća od 1%.

Još u davna vremena primijećeno je da bi ranjenici u pomorskim bitkama ozdravljali brže od vojnika koji su stradali na kopnu, tako da je u recepturu za liječenje rana uvedena sol.

1897. godine je R. Quinton predložio da se kao zamjena za krv koristi morska voda, što je objasnio srodnošću postotka i količine iona natrija, kalcija i kalija u krvi sisavaca i u morskoj vodi.

U vrijeme Drugog svjetskog rata A. Babkin i V. Sosnovski su stvorili pripravak od morske vode kao nadomjestak za izgubljenu krv, koji je u povijest ušao kao otopina AM-4 Babskog.

Poznato je da je gubitak polovice krvi smrtonosan za čovjeka, a smrtonosan je i gubitak 20-30% vode u tkivu čovjeka i životinje.

Sve nam to govori o golemoj važnosti koju ove dvije nezamjenjive tekućine imaju u životu Zemlje i svih bića koja je naseljavaju.

Koja je uloga krvi?

Krv u prvom redu prienosi tvari, tj. opskrbljuje organe i tkiva hranjivim tvarima i plinovima, te odnosi proizvode metabolizma.

Tako, ako je voda “živa krv Zemlje”, onda su njezin “krvožilni sustav” rijeke, potočići, kanali, vrela, itd.

Upravo se kružnim tokom vode u prirodi prenose i smjenjuju goleme količine kemijskih tvari.

Vode oceana i mora nikada ne miruju.

Različiti prirodni procesi (vjetrovi, potresi, plima i oseka) pokreću oceanske vode.

Svjetski ocean sadrži golemu masu vode i ima velik toplinski kapacitet, tako da akumulira Sunčevu energiju i zahvaljujući svom neprestanom gibanju zagrijava zrak i vodu te tako oblikuje, ublažava i ujednačuje klimu.

Krv također neprestano kruži i sudjeluje u toplinskom metabolizmu – preraspodjeli topline između organa i održavanju stalne temperature u cijelom organizmu.

 Izuzetno je važna i zaštitna uloga krvi.

Ona čuva organizam od ulaska bakterija i virusa, sakuplja i inaktivira vlastite stanice koje su izmaknule kontroli, neutralizira toksine.

Upravo krv šalje organima znakove opasnosti, potičući ih da se uključe u zajedničku obrambenu reakciju, kada upad izvana dosegne kritičnu razinu.

Krv usklađuje aktivnost svih organa i tkiva, povezujući organizam u jednu cjelinu.

Praroditelj krvi – svjetski ocean – obavlja te iste funkcije.

Samo što u slučaju oceana organizam nije jedan čovjek ili životinja, nego cijeli naš planet Zemlja…

Ocean i krv.

Oni hrane, štite, čiste, zagrijavaju planet ili organizam, kontinente i organe, milijarde živih bića i milijarde stanica.

Život svih tih bića i stanica na planetu i u organizmu bio bi nemoguć bez vode i krvi.

Čovjek u svom životu guta, nakuplja i izlučuje otpadne tvari i tzv. toksine.

Sve te tvari prolaze krvlju.

I kad količina tih otpadnih tvari preraste količinu koju organizam može neutralizirati i izlučiti, dolazi do raspada imunološkog sustava i bolesti.

No, osim što velikom količinom otpadnih tvari truje vlastiti organizam, čovjek stvara i otpad kojim truje Zemlju.

Sve se češće “krvotok” Zemlje slikovito naziva “venskom krvlju civilizacije”.

Početkom XX. stoljeća smatralo se da nije preporučljivo piti vodu iz voda stajačica, poput močvara i lokvi, a danas se više voda ne smije piti niotkuda bez prethodne filtracije i dezinfekcije.

Kako bi sačuvao zdravlje, čovjek se mora pobrinuti za čistoću svoje krvi.

 Ali da bi se nastavio naš život na Zemlji, to nije dovoljno, jer voda je živa krv Zemlje i od njezine čistoće zavisi zdravlje čitave Zemlje i svakog čovjeka.