Izvor: IVANA KATARINČIĆ

Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

 

Pojava društvenog plesa u Europi vezana je uz rast većih europskih gradova i uvjetovana razvojem trgovine i obrta. Društveni su, odnosno gradski plesovi u Zagreb stigli iz europskih gradova, ostavljajući prve poznate tragove u 18.stoljeće, dok u 19. stoljeću mijenjaju svoj oblik i značaj.

Nakon dostojanstvenih plesnih formi umjerenog tempa iz 18. stoljeća, prešlo se u 19. st. na čulnije, vrtoglave okretne plesove, gdje se tempo i pokret ubrzavaju.

Osim ubrzanog tempa, ples u samostalnom paru postaje osnovnom značajkom društvenih plesova 19. stoljeća. Gube se složene plesne formacije 18. stoljeća te se plesni partneri sve bliskije fizički dodiruju u plesnim koracima gdje su kao par samostalno prepušteni ritmu glazbe ili, eventualno,u odnosu na ostale parove u određenom plesu oblikuju određene figure i likove.

Valcer je bio najpopularniji ne samo društveni nego i narodni i scenski ples. Bio je često osuđivan i napadan zbog fizičke bliskosti među plesnim partnerima i svog neslavenskog porijekla, ali istodobno branjen, prihvaćen i omiljen. Osvajao je svojom brzinom, okretnošću i jednostavnošću.

Ples je u Zagrebu dugo tražio adekvatan prostor. Plesalo se prvo u gostionicama, krčmama, privatnim kućama i palačama zagrebačkih plemića.

Usporednim nastojanjima oko izgradnje kazališne i drugih zgrada za održavanje plesova te nastankom različitih institucija koje preuzimaju organiziranje i priređivanje plesova u svojim prostorima, problem prostora je bio riješen.

Ples je dominirao u javnom društvenom životu Zagrepčana u pokladno vrijeme kad je bio najomiljeniji način provođenja slobodnog vremena i zabave. U skladu s raspoloženjem, plesovi su se često izvodili pod maskama.

Osim u pokladno vrijeme u Zagrebu se plesalo prigodom većih gradskih svečanosti, tijekom važnijih događanja, nakon glazbenih koncerata, prigodom privatnih večernjih druženja i slično.

U doba narodnog preporoda plesne dvorane postaju središtima okupljanja domoljuba i promoviranja narodnih ideja. U narodnom su stilu,narodnim bojama i znakovima bile okićene plesne dvorane. Dame su nosile i promovirale narodne boje i krojeve. Na plesnim redovima ispisivali su se rodoljubni stihovi, šaljući domoljubne poruke i iskazujući domoljubna nastojanja. Nastaje koreografirano hrvatsko ili slavonsko kolo koje se brzo širi i dominira u mnogim zagrebačkim salonima kao izraz narodnjaštva.Utoliko plesovi i plesne dvorane postaju središtima domoljubnih nastojanja.

Svojom neprestanom prisutnošću u životu zagrebačkog društva, zagrebački su plesnjaci imali bitnu i neizostavnu ulogu. Plesovi su redovito bili najavljivani i oglašavani u zagrebačkom tisku te su pripadali javnim društvenim događanjima. Nekoliko dana nakon njihova održavanja u novinama su izlazili iscrpni izvještaji o događanjima i uspjehu proteklog bala.

Tako su građani mogli biti obaviješteni o prisutnima na balu, malim incidentima koji su se tamo događali i slično, pa neka izvješća  podsjećaju na današnji tzv. žuti tisak. Izvještavalo se čak i o temama i razgovorima koji su se vodili pa se iz njih donekle može iščitavati i smjer tadašnje politike ili nekog kulturnog nastojanja. Vjerno su se opisivali svi interijeri zgrade u kojoj se ples održavao, a iscrpni opisi damskih balskih haljina od boje do materijala, vjerojatno su i bili glavni uzor u odijevanju mladih Zagrepčanki.

Dame koje su bile vješte u izvođenju plesnih koraka opisivane su kao izrazito ljupke, elegantne i graciozne i ta im je vještina podizala ugled u društvu. Tijekom godine Zagrepčani su se intenzivno pripremali i uvježbavali plesne korake na tečajevima i privatno da bi u pokladnim mjesecima i drugim plesnim prigodama mogli što bolje iskazati svoju plesnu vještinu. Zagrepčani su se na plesovima okupljali ne samo radi plesa i plesanja već da bi prisustvovali i bili dio zagrebačkog društvenog života.