Dobro vam bilo ovo jutro, koje sivo miriše, ali dahom vilenjaka iz začarane šume diše.. Mogu samo reći da sam duboko i iskreno vjerovala da ću konačno moći pokazati drugima da je vilinski svijet stvaran, i postoji, ali puno godina strpljivog čekanja je trebalo proći da to uspijem..Ovo nije stranica za one koji nemaju otvoreno srce..Kažu da se vile pokazuju samo djeci i onima čijem srcu ukažu povjerenje..Vile su anđeli okoliša, anđeli prirode, i itekako imaju predivan zadatak ovdje u ovoj dimenziji..tko ne vjeruje u anđele, ne vjeruje ni u vile..a kakav bi naš svijet bio bez anđela i vila? Treba duboko voljeti prirodu, postati dio šume, treptaj lista, dah vjetra, kad želiš bar osjetiti prisustvo vile..Ne vole fotoaparate,jer čini mi se..previše su vidljivi, a mobitel je gotovo nevidljiv u ruci..I prima nježnije nijanse svjetla..Ova fotografija je bila čudnovato stvorena..Postala sam tišina..klekla u šipražje..i otvorila kameru..I onda sam samo vidjela..Ovaj vilenjačič čunjaste glave i klempavih dragih ušiju želio je pobjeći..no..ja sam samo rekla.."eee nećeš mi pobjeći..moj si..koliko god se ljutio..ljudi koji vas vole trebaju podršku.." Samo sam mu uspjela uslikati glavu iza drveta..Ljut je..I čini mi se da ima brkove..Tko je ono Vaju crtao brkove? Moj Vaj..voli te tvoja Wendy.. Koliko god ponekad neshvaćeni bili..treba ostati svoj..I vjerovati..Voli vas sve..vaša sretna i lepršava..Wendy(još imam jednu sličicu,ali je moram skinuti na komp..)i to je to!!!