Po bibliotekarskom kartonu iz Line Medical Library vidi se da je knjiga poslednji put bila na čitanju u veljači 1962. i svibnju 1965. Nakon toga je "nestala". Tek nedavno, netko ju je otkrio i sjetio se da je iskopira i stavi na Internet. Dokumenti i tvrdnje iznjete u njoj savršeno pokazuju kako su vremenom zataškana mnoga tadašnja saznanja i stručna mišljenja o katastrofalnim posljedicama cijepljenja i kako je medicinska znanost korupcijom uticajnih pojedinaca u medicinskim krugovima toliko unakažena da se danas ovo masovno barbarsko trovanje krvi ljudi i životinja smatra vrhunskim dostignućem u prevenciji bolesti.

Termin "izlječenje" u modernoj medicini se više i ne pominje, već postoji samo terapija (alopatska) propisana od samo jednog svjetskog zdravstvenog autoriteta - a to je Svjetska zdravstvena organizacija u koju se primaju samo sljedbenici i zagovornici jedne medicinske škole.

A jedan od zahtjeva u Peticiji bio je i da se u svim upravnim odborima nacionalnih zdravstvenih službi u SAD nalaze liječnici koji zastupaju različite medicinske škole.

TKO JE UVEO OTROVE U MEDICINU ?

Trovanje je odavna bila efikasna metoda za eliminiranje političkih protivnika, heretika i neposlušnih članova vladajućih dinastija u Europi i na bogatom Dalekom istoku, koji nisu uvažavali vrhovnu vlast Katoličke crkve. Tako su jezuiti (jedna organizacija unutar Katoličke crkve) često išli u egzotične krajeve istražujući efikasne otrovne biljke.

Poznata je vještina trovanja koju je upražnjavao čuveni (po zlu) papa Aleksandar Borgija i tako eliminirao veliki broj svojih protivnika. Na kraju je i sam otrovan i njegovo tijelo se od nepoznatog otrova potpuno raspalo. Kako je u srednjem vijeku cvjetala trgovina sa Dalekim istokom, prenosili su se i unosili u Europu i razni egzotični otrovi. Nema sumnje da su mnogi završavali u zemljištu, na travi ili u vodi. Nije isključeno da ih je domaća stoka mogla tako pokupiti sa travom i od toga oboljeti i uginuti, a preko mesa takvih životinja otrov se mogao prenjeti i na ljude.

Jedna od bolesti koju su krave često dobijale prenosila se preko mužnje krava i na ljude, a manifestirala se ospicama i plikovima po koži. Popularno je nazivana kravljim boginjama.

... jedan seoski tobožnji liječnik Edward Jenner (1749 -1823) došao je na ideju da iz krvi jedne tako oboljele krave uzme limfu i ubrizga je u malu izrezanu ranu na ruci djeteta ili odraslog čovjeka. To je nazvao cjepivom ...

Neuki seljaci su tako iz praznovjerja počeli da pripovjedaju priču kako oni koji bi dobili od krave takve ospice, postali "otporni" na velike boginje - bolest koja je kod ljudi harala u nehigijenskim uvjetima života u to vrijeme. Tu priču je počeo "istraživati" jedan seoski tobožnji liječnik Edward Jenner (1749 -1823) i došao na ideju da iz krvi jedne tako oboljele krave uzme limfu i ubrizga je u malu izrezanu ranu na ruci djeteta ili odraslog čovjeka. To je nazvao cjepivom - preventivnim lijekom za velike boginje. Vaca je latinska riječ za kravu, pa je tako smišljen latinski termin vakcinacija (cijepljenje). Ožiljke od ovakvog cijepljenja nose (obavezno tri) na ruci i danas svi koji su po sili zakona cijepljeni do šezdesetih godina 20. stoljeća.

IZVOR:ŽIVOT ILI CIJEPLJENJE