|
NAPISAO GUY GUGLIOTTA ILUSTRIRAO VANIA ZOURAVLIOV
SNIMIO KENNETH GARRET
Došljak je stigao kad se početkom sušnog razdoblja skorilo blato na prašumskim stazama te je vojska mogla proći. Okružen svojim ratnicima umarširao je u majanski grad Waku, pokraj hramova i tržnica, preko širokih trgova. Žitelji Wake jamačno su zbunjeno promatrali, zadivljeni ne samo demonstracijom sile nego i raskošnim perjanicama, kopljima i štitovima sa zrcalima – regalijama nekoga dalekog carskog grada.
U drevnim zapisima naveden je nadnevak došljakova dolaska – 8. siječnja 378. godine – i njegovo ime: Rođena Vatra. U Waku u današnjoj Gvatemali stigao je kao izaslanik velesile s meksičkih visoravni. Idućih će nekoliko desetljeća njegovo ime resiti spomenike diljem teritorija Maja, prašumske srednjoameričke civilizacije. Na njegovu će naslijeđu civilizacija Maja dosegnuti vrhunac moći koji će potrajati pet stoljeća.
Maje su oduvijek bili tajanstveni. Zbog veličanstvenih ruševina majanskih gradova i njihova prelijepa neproniknuta pisma, mnogi su istraživači do prije nekoliko desetljeća zamišljali civilizaciju Maja kao pitomo društvo svećenika i pisara. Ali nakon što su epigrafičari naposljetku proniknuli tajnu majanskih znakova, ta je idilična slika poprimila mračnije tonove: zaraćene dinastije, dvorska suparništva, spaljene palače. Od preciznih nadnevaka i likova živopisnih imena sad se mogla satkati tapiserija povijesti Maja.
Ipak, mnoge važne zagonetke nisu riješene. Primjerice, ne zna se što je potaknulo izvanredni kulturni i civilizacijski uzlet Maja. Otprilike u vrijeme širenja slave Rođene Vatre, svijet Maja preplavile su promjene. Dotadašnja nakupina samostojnih gradova država proširila je veze sa susjedima i drugim kulturama i doživjela umjetnički procvat koji je obilježio klasično razdoblje Maja.
Iskapanjem ruševina obraslih vegetacijom i mukotrpnim dešifriranjem tekstova otkriveno je da je Rođena Vatra bio središnja figura te preobrazbe. Premda fragmentarni, dokazi prikupljeni posljednjih deset godina pokazuju da je taj tajanstveni došljak preustrojio političko vodstvo Maja. Kombinacijom diplomacije i sile skovao je nova savezništva, ustoličio nove dinastije i proširio utjecaj dalekoga grada države koji je predstavljao – moćne metropole Teotihuacana u blizini današnjeg Mexica...
|
PAD MAJA
|
|
U meksičkom Tenosiqueu plesač u kostimu jaguara kreće se u ritmu glazbe trščanih zviždaljki i bubnjeva. El Pochó, kako se zove taj pretkorizmeni ples, spoj je katoličkih vjerovanja španjolskih konkvistadora i dugovjekih običaja drevnih Maja.
|
|
|
|
|
NAPISAO GUY GUGLIOTTA ILUSTRIRAO VANIA ZOURAVLIOV
SNIMIO SIMON NORFOLK
JEDNOGA DANA 800. GODINE nad pitomi majanski grad Cancuén nadvili su se crni oblaci. Kralj Kan Maax sigurno je znao da mu prijeti opasnost jer je na brzinu pokušao podići barikade na prilazima svojoj palači s 200 odaja. Prekasno.
Napadači su brzo pregazili rubne dijelove grada i slili se u obredno središte Cancuéna. Brzina tog napada očita je i danas: uokolo leže hrpe kamenih blokova nedovršenih građevina, napola isklesani kameni spomenici rasuti su po stazama, a posuđe je razbacano po kuhinji kraljevske palače.
Osvajači su odveli 31 taoca. Sudeći prema nakitu i ukrasima nađenima s njihovim posmrtnim ostacima, vjerojatno su bili članovi šire obitelji Kana Maaxa ili kraljevski gosti iz osvojenih gradova. Među zarobljenicima je bilo žena i djece, a dvije su žene bile trudne.
Sve su ih odveli u obredno dvorište palače i pogubili. Ubojice su svoje žrtve ili proboli kopljima ili im sjekirama odrubili glavu. Njihova su trupla položili u spremnik za vodu obložen crvenom žbukom koji se napajao iz podzemnog izvora. Bio je dug devet metara i širok tri – dovoljno prostran da u nj stanu tijela sa svojim svečanim ruhom i dragocjenim ukrasima. Nisu bili pošteđeni ni Kan Maax i njegova kraljica: njih su ukopali 90 metara dalje, u sloj rasutog građevinskog materijala debeo 60 centimetara, koji je trebao poslužiti za preuređenje palače. Kao sveti gospodar Cancuéna, kralj je još imao svoj kićeni svečani ukras na glavi i sedefnu ogrlicu oko vrata.
Ne zna se tko su bili njihovi ubojice ni što im je bio motiv. Pljačka očito nije: 3600 predmeta od jadeita, uključujući i nekoliko neobrađenih gromada, nisu ni taknuli, baš kao ni uporabne predmete iz palače te keramičko posuđe iz goleme kuhinje kraljevske palače u Cancuénu. Ali arheolozima koji posljednjih nekoliko godina istražuju to nalazište, poruka osvajača jasna je. Polaganjem leševa u rezervoar “otrovali su izvor”, rekao je arheolog Arthur Demarest sa Sveučilišta Vanderbilt. Također su razbili lica na svim kamenim spomenicima u Cancuénu i srušili ih licem prema tlu. “To je mjesto”, dodao je Demarest, “bilo ritualno uništeno.”
Cancuén je bio jedna od posljednjih važnijih pločica domina koja je pala u dolini rijeke Pasión, srcu drevne države Maja koje se danas nalazi u Gvatemali. Mnogi drugi gradovi već su doživjeli istu zlu kob; posvuda u južnim nizinskim srednjoameričkim područjima odvijao se proces koji danas nazivamo propašću klasičnog razdoblja kulture Maja. Civilizacija koja je dominirala tim područjem 500 godina neumitno je i nepovratno tonula.
I dok je rat poharao neke razvijene gradove države, drugi su naprosto – odumrli. Kuhul ajaw, odnosno sveti gospodari, koji su dotad svaki svoj pothvat ovjekovječili zidnim slikama, skulpturama i građevinama, prestali su naručivati nova umjetnička djela. Hijeroglifsko pismo sve se rjeđe koristilo u javnosti, a nadnevci po sustavu kalendara dugog računanja gotovo su iščezli sa spomenika. Broj stanovnika drastično se smanjio. Plemstvo je napustilo svoje palače i u njih se bespravno uselio običan puk, koji je u nekadašnjim prijestolnim dvoranama kuhao na otvorenim ognjištima i uz ruševne zidove kraljevskih palača gradio kućerke. A onda su otišli čak i ti bespravni stanari i džungla je obrasla ono što je preostalo...
NATIONAL GEOGRAPHIC |
|
| |
bglavac
edin.kecanovic
