Tišina i mir

 

Tišina je vaša istinska priroda.

Što je tišina?

Unutrašnji prostor ili svijest u kojoj opažate riječi na ovoj stranici i u kojoj one postaju misli.

Kad ne bi bilo te svijesti, ne bi bilo ni opažaja, ni misli, ni svijeta.

Vi ste ta svijest prerušena u osobu.

Kad izgubite dodir s unutrašnjom tišinom, izgubili ste i dodir sa sobom.

Kad izgubite dodir sa sobom, izgubili ste sebe u svijetu. Vaš najskriveniji osjećaj vlastitog ja, onog tko vi jeste, neodvojiv je od tišine.

To je onaj Ja Jesam koji leži dublje od imena i oblika.

 

Unutrašnja buka razmišljanja ekvivalent je vanjske buke.

Ekvivalent vanjske tišine unutrašnji je mir.

 

Kad god vas okružuje tišina, osluhnite je.

Jednostavno je primijetite.

Obratite pažnju na nju.

Osluškivanje tišine budi u vama dimenziju mira, jer tišine možete postati svjesni samo kad ste mirni.

 

Obratite pažnju na to da u trenutku opažanja tišine koja vas okružuje vi ne razmišljate.

Svjesni ste, ali ne razmišljate.

 

Kad postanete svjesni tišine, tu je odmah i stanje unutrašnje, mirne budnosti.

Prisutni ste.

Iskoračili ste iz tisuću godina starog kolektivnog ljudskog uvjetovanja.

 

Pogledajte stablo, cvijet, biljku.

Usmjerite svijest prema njima.

Koliko su samo mirni, koliko duboko ukorijenjeni u Postojanju!

Dopustite prirodi da vas poduči miru.

 

Dok promatrate stablo i opažate njegov mir, i sami postajete mirni.

Povezujete se s njim na jako dubokom nivou.

U tišini i kroz tišinu osjećate jedinstvo s onim što opažate.

Osjećaj sjedinjenosti sa svime jeste ljubav.

 

Tišina je korisna, ali vam nije potrebna da biste pronašli mir.

Čak i kad je oko vas buka možete biti svjesni mira u temelju buke, prostora u kojem se čuje buka.

To je unutrašnji prostor čiste svijesti, sama svjesnost.

 

Svjesnosti možete postati svjesni kao pozadine svih svojih čula i sveukupnog svog razmišljanja.

Kad postanete svjesni svjesnosti, budi se vaš unutrašnji mir.

 

Svaka buka može biti jednako korisna kao i tišina. Kako?

Ako odbacite unutrašnji otpor prema buci, ako joj dopustite da bude takva kakva jeste, to vas prihvaćanje također odvodi u carstvo unutrašnjeg mira.

 

Kad zaista prihvatite ovaj trenutak takvim kakav jest, bez obzira na to u kakvom se obliku pojavio, tada ste mirni, tada ste u miru.

 

Obratite pažnju na prazninu između dviju misli, na onaj kratki, tihi prostor između riječi u razgovoru, između nota klavira ili flaute, na prazninu između udaha i izdaha.

Kad obratite pažnju na te praznine, svijest o “nečemu” postaje tek svijest sama za sebe.

Iz vaše unutrašnjosti izranja bezoblična dimenzija čiste svijesti i poistovjećenost zamjenjuje oblikom.

 

Istinska inteligencija djeluje u tišini.

Tek u tišini možete otkriti stvaralačku silu i rješenje problema.

 

]e li mir samo odsutnost buke i sadržaja?

Ne, on je čista inteligencija, temeljna svijest iz koje se rađa svaki oblik.

Kako bi takva svijest mogla biti odvojena od onog tko vi jeste?

Oblik kakvim se smatrate izronio je iz nje i ona ga podržava.

Taj je mir bit svih galaksija i vlati trave, svega cvijeća, stabala, ptica i svih drugih oblika.

 

Mir je ono jedino na ovom svijetu što nema oblika.

No, on zapravo i nije stvar, a nije ni od ovog svijeta.

 

Kad u miru pogledate stablo ili ljudsko biće, tko to gleda?

Neka dublja razina od osobne.

Svijest promatra vlastitu tvorevinu.

U Bibliji piše da je Bog stvorio svijet i vidio da je to dobro.

To je ono što i vi vidite kad pogledate s mirom, oslobođeni misli.

 

Je li vam potrebno više znanja?

Hoće li veća količina informacija spasiti svijet, hoće li ga spasiti brži kompjuteri, veći broj naučnih ili intelektualnih analiza?

Nije li mudrost ono što je u ovom razdoblju najpotrebnije čovječanstvu?

 

No što je to mudrost i gdje je možemo pronaći?

Mudrost izvire iz sposobnosti da budemo mirni.

Samo gledajte, samo slušajte.

Ništa drugo nije potrebno.

Mirnoća, promatranje

i osluškivanje u vama bude nekonceptualnu inteligenciju.

Neka vašim riječima i djelima upravlja mirnoća.

 

Autor nepoznat