Tibetanski mistici - ljudi s "trećim okom"

 Lobsang-rampa

U to vrijeme ubrzano sam se upućivao u tajne astralnog putovanja tijekom kojeg duh (ili "ego") napušta tijelo i za život na Zemlji ostaje vezan samo Srebrnom Vrpcom.

Ima mnogo ljudi kojima je teško povjerovati da su takva putovanja moguća.

 Međutim, svatko putuje na takav način, u stanju sna.

Ali dok je u zapadnim zemljama to gotovo neovisno o volji, naše lame napuštaju tijelo kada zažele.

Na taj način oni se mogu točno sjećati svega što su vidjeli i svakog mjesta koje su posjetili.

To umijeće se izgubilo na Zapadu, tako da su ljudi, pri buđenju, uvjereni da su sve samo "sanjali".

Nema zemlje u kojoj se nije znalo za astralno putovanje.

U Engleskoj, vještice uživaju glas da "mogu letjeti".

Ali drške od metle, ma koliko služile za "racionalizaciju" onoga što ljudi ne žele vjerovati, nisu neophodne.

 

Hipnoza umjesto anestezije

U Sjedinjenim Državama, izgleda da uzlijeće "Duh Crvenih Ljudi".

Svuda, u čitavom svijetu, zna se za te stvari, makar spoznaje o njima i bile pohranjene u ljudskim dušama.

Mene su naučili vještini astralnog putovanja.

Što znači da je to dostupno svakome.

Druga tehnika koja se lako svladava jest telepatija, ali pod uvjetom da se ne rabi na sajamskim zabavama.

Sva je sreća što se počinje priznavati njezino postojanje.

Hipnoza je još jedna od naših znanosti.

 Osobno sam izvodio vrlo ozbiljne operacije nad hipnotiziranim pacijentima, poput amputacije noge, na primjer.

Pacijenti ne osjećaju ništa, nemaju bolove pri buđenju, njihovo opće stanje je bolje nego da su morali podnositi efekte klasične anestezije.

Čini mi se da u Engleskoj sada počinju rabiti hipnozu u nekim slučajevima.

Nevidljivost je nešto sasvim drugo i treba biti sretan što je ona dostupna samo malom broju odabranih.

Načelo je jednostavno, primjena je teška.

 Pomislite na nešto što vam privlači pozornost: je li to zvuk?

Nešto što se odjednom pomakne i zablista?

 Brzi pokreti i zvuci pobuđuju pozornost, čine vas primjetnim.

Nepomična osoba nije tako uočljiva, što je slučaj i s osobama koje su vam bliske.

 

Postati nevidljiv

Uzmimo poštara, na primjer: on tako često navraća da i oni koji su upravo dobili poštu kažu:

"Danas baš nitko nije dolazio."

Ako je tako, kako je moguće da je pošta stigla?

Da je nije donio neki nevidljivi čovjek?

Ili netko čija je nazočnost toliko bliska da stvarno nije ni "viđen", nije ni "zapažen"?

 (Policajca gotovo svatko vidi, s obzirom da skoro svatko ima nečistu savjest!)

Da bi se netko učinio nevidljivim, mora se potpuno umiriti i zaustaviti valove koje emitira mozak.

Ako se fizičkom mozgu dopusti funkcionirati (misliti), ljudi koji nas okružuju postaju telepatski svjesni (drugim riječima, vide) i stanje nevidljivosti se gubi.

U Tibetu ima ljudi koji se po volji mogu učiniti nevidljivima, jer su sposobni prikriti svoju moždanu aktivnost.

Nedvojbeno je sreća što je njihov broj tako ograničen.

Levitacija je moguća, i katkad se prakticira kao tehnička vježba.

To nije dobar način putovanja, jer iziskuje puno napora.

Upućen čovjek pribjegava astralnom putovanju, koje ne predstavlja nikakvu poteškoću... pod uvjetom da se ima dobrog učitelja.

 

Drži se vidovnjaštva!

A to je bio moj slučaj: stoga sam ja mogao (i još mogu) putovati na taj način.

 Suprotno tomu, i usprkos najvećim naporima, nisam uspijevao sebe učiniti nevidljivim.

Nestati u trenutku kada bi baš netko htio prirediti mi neku neugodnost, to bi bila velika naklonost bogova: meni su je uvijek odbijali, na žalost!

Ali, kao što sam već rekao, ni za glazbu nisam bi nadaren.

Moj glas pobuđivao je bijes kod Nadzornika Pjevanja, ali taj bijes nije bio ništa u usporedbi s onim kada sam pokušao svirati na cimbal – misleći da svatko može rabiti te stvari, te je to sasvim slučajno čuo jadan redovnik na oba uha.

Prilično neuvijeno, rečeno mi je da se držim vidovnjaštva i medicine.

Mnogo smo prakticirali i ono što zapadni svijet naziva jogom.

Jako važno umijeće koje ljudsko biće može načiniti boljim na gotovo nevjerojatan način.

Osobno držim da joga nije dobra za zapadnjake, osim ako se ne unesu značajne promjene.

Mi smo s tim naukom upoznati već vjekovima; od najranijeg djetinjstva počinjemo učiti položaje za jogu.

Naši udovi, ekstremiteti, mišići, naviknuti su na to.

 

Nije za Zapad

Zapadnjaci koji pokušavaju oponašati te "položaje", prihvaćaju velik rizik, pogotovu ako su zašli u određene godine.

Držim – to govorim kao Tibetanac – da ih od joge treba odvraćati sve dok ne bude prilagođena upravo njima.

Pa i onda, ako se želi izbjeći nezgode, potreban je dobar učitelj tibetanskog podrijetla, koji dobro poznaje anatomiju.

 Što se tiče vježbi disanja, i one su isto tako opasne.

Disati na određen način: eto tajne velikog broja tibetanskih fenomena.

Ali, još jednom ponavljam, takva vrsta vježbe može biti štetna, ako ne i kobna, ako ne stoji na raspolaganju iskusan i mudar učitelj.

Mnogi su u svojim pričama iz Tibeta spominjali "lama trkače", sposobne kontrolirati težinu svoga tijela (nije riječ o levitaciji) i da satima trče velikom brzinom, jedva dodirujući tlo.

Takva vrsta vježbe pretpostavlja produljeni trening, kao i to da trkač bude u poluhipnotičkom stanju.

Večer je najpogodniji trenutak, jer se tada može zagledati u zvijezde.

 

Iznad tla

Teren treba biti ravan, bez ičega što bi ga moglo ometati u njegovu stanju polutransa.

 On tada trči kao mjesečar.

"Vizualizira" svoj cilj, koji neprestano drži u „trećem oku“, recitirajući neumorno specijalnu mantru.

Satima može trčati, ne osjećajući umor.

Ta metoda je bolja od astralnog putovanja samo u jednoj stvari.

Prigodom astralnog putovanja, putuje samo duh: prema tomu, on ne može ponijeti materijalne stvari, kao osobnu prtljagu, na primjer.

Arjopa, kako se naziva trkač, međutim, može ponijeti normalnu prtljagu, ali u drugim stvarima nema prednosti.

Zahvaljujući vještini disanja, tibetanski vjernici mogu sjediti na ledu, na visinama od pet i deset tisuća metara, potpuno nagi!

 Čak im je toliko toplo da se led topi i oni se obilno znoje.

 

Moć daha

Jeste li ikada pokušali podići nešto teško, nakon što ste prethodno ispustili zrak iz pluća?

Pokušajte, i brzo ćete utvrditi da to nije moguće.

Udahnite zatim duboko i zadržite zrak: isti predmet tada ćete lako podići.

 Pretpostavimo sada da vas je zahvatio strah ili bijes.

Pošto ste udahnuli punim plućima, zadržite zrak desetak sekundi.

Zatim ga ispuštajte malo po malo.

Ako tu vježbu ponovite najmanje tri puta, srce će vam lakše kucati i mir će se povratiti.

To može svatko pokušati bez ikakve opasnosti.

Zahvaljujući tomu što sam znao kontrolirati disanje, mogao sam podnijeti mučenja kojima su me podvrgli Japanci i, uopće, patnje zarobljeničkog logora.

Japanci su u svome najgorem izdanju bili džentlmeni u usporedbi s komunistima!

Znam ih oboje, u njihovu najgorem izdanju!

Došao je i trenutak kada je trebalo izaći na ispit koji će mi dati pravo na titulu lame.

 Prije toga sam morao dobiti blagoslov Dalaj Lame.

Svake godine, Presvijetli blagoslivlja sve tibetanske redovnike, i to pojedinačno, a ne u masi kao što to radi rimski papa.

 

Dalaj Lama

Najčešće se služi resicama privezanim na štapić da dotakne glavu svojih vjernika.

 Onima kojima hoće ukazati čast, ili koji su višeg reda, polaže ruku na čelo.

Dvije položene ruke, znak posebne naklonosti, tada mi je ukazao prvi put u životu, govoreći mi:

"Dobro radiš, dijete moje.

Pokušaj biti još bolji na ispitu, opravdaj povjerenje koje smo ti ukazali."

Tri dana prije mog šesnaestog rođendana, s još četrnaest ostalih kandidata, izašao sam na ispit.

Bili smo smješteni u "lože" koje su mi se tada učinile manjim, nedvojbeno stoga što sam porastao.

Opružen na podu, s nogama uprtim o zid, nisam imao dovoljno mjesta ni da potpuno ispružim ruke.

Lože su bile građene četvrtasto.

Krov nisu imale, tako da barem zraka nije nedostajalo!

Ponovno su nas pretresli i ostavili samo drvenu zdjelicu, krunicu i pribor za pisanje.

Kad su se nadzornici uvjerili da pri sebi nemamo ništa drugo, poveli su nas do naših loža i pozatvarali vrata stavljajući debele drvene prečke.

Poslije toga su Starješina i Predsjednik komisije stavili pečate da ih nitko ne bi mogao otvoriti.

Poluga na vratima debela nekih četrnaest centimetara mogla se otvoriti jedino izvana.

 

Najteži ispit

Svakog jutra priopćavali su nam predmet koji ćemo polagati, i to kroz jedan prozorčić veličine dvadesetak centimetara koji se nalazio bočno i mogao se otvoriti samo s vanjske strane.

Pismene odgovore su kupili predvečer.

 Tsampa nam je dijeljena jedanput dnevno.

 Zamaslaćenog čaja smo mogli dobiti koliko smo htjeli jednostavno viknuvši: "pö-cha kesho" (donesite čaj).

Ali, budući da nije bilo dopušteno izlaziti iz loža, nismo pretjerano zazivali.

U loži sam ostao deset dana.

Provjera je počela s ispitima iz anatomije i teologije, iz kojih sam već imao solidna znanja.

Tijekom pet dana, za koje mi se učinilo da nemaju konca, nisam imao ni trenutak predaha.

Šestog dana jedan je od kandidata dobio živčani slom, što je na nas ostavilo jak dojam.

Iz lože koja je bila do moje izlazili su krici i prodorni uzvici.

Začuo sam užurbane korake, galamu, lupu teških vrata s kojih su skidali prečke.

Netko progovori umirujućim glasom, blagim tonovima; krici su ustupili mjesto prigušenim jecajima.

Za jednoga od kandidata to je bio kraj ispita.

Za mene je tek trebao početi drugi dio.

 

Vrste joge

S čitavim satom zakašnjenja donijeli su mi predmet za taj dan.

Metafizika.

Joga.

Devet grana joge.

A u svakom od tih predmeta trebao sam biti "dobar"!

Zapad zna samo površno za pet grana joge: hatha-joga, koja uči vještinu vladanja nad samo fizičkim tijelom, ili "vozilom".

 Kundalini joga daje psihičku moć, dalekovidnost i slične moći.

Laya joga podučava ovladavanje umom, jedan od njezinih ogranaka jest da se zauvijek pamte stvari koje su pročitane ili ih se čulo.

Raja joga priprema ljude za transcendentalnu svijest i mudrost.

 Samadhi joga vodi do vrhunske prosvijetljenosti i omogućava čovjeku da na tren pogleda svrhu i stvarnost onoga što ga čeka s one strane života.

Bavljenje samadhi jogom omogućuje da se shvati Uzvišena Stvarnost u trenutku kada se napušta zemaljski život; zahvaljujući njoj, moguće je odreći se Ciklusa rođenja, osim ako tko nije odlučio vratiti se na zemlju s određenom svrhom, na primjer da na neki način pomogne drugima.

O drugim oblicima joge ne mogu ovdje govoriti na način na koji zaslužuju.

 

Ispit iz džuda

Još pet dana sam bio vrlo zauzet, poput kokoši koja "leži" na jajima.

Ali čak i ispiti koji traju deset dana jednom imaju kraj i kada desete večeri dežurni lama dođe pokupiti odgovore, bio je dočekan zadovoljnim osmjesima.

Po prvi puta su nam dali i povrće, uz tsampu koja je deset dana bila naša osnovna hrana.

Te noći sam zaspao bez velike muke.

Ni u jednom trenutku nisam brinuo zbog ishoda ispita, ali brinula me ocjena: imao sam naredbu da budem među prvima.

 Sutradan ujutro slomljeni su pečati, poskidane drvene prečke i napokon smo mogli izaći iz svojih loža, s tim što smo ih prethodno morali počistiti.

Dobili smo tjedan dana odmora nakon prođenih muka.

Zatim je dolazio dvodnevni ispit iz džudoa: svi zahvati su se našli na dnevnom redu, a posebno "anestetički" koji nam omogućavaju postati neosjetljivi na bol.

 

Najbolji učenik

Dva sljedeća dana bila su posvećena usmenom ispitivanju koje se odnosilo na slabosti naših pismenih odgovora.

Neka mi bude dopušteno podvući da je svaki kandidat bio tako ispitivan čitava dva dana.

Napokon, poslije cijelog tjedna, tijekom kojeg se svatko ponašao ovisno o svojoj naravi, objavili su rezultate.

Na moju veliku radost, koju se nisam ustručavao iskazati vrlo bučno, ponovno sam bio prvi.

Bio sam sretan zbog tog uspjeha iz dva razloga: prvo, jer je to dokazivalo da je Lama Mingyar Dondup najbolji od svih učitelja, i drugo, što će Dalaj Lama biti zadovoljan obojicom.

Poslije nekoliko dana, dok je moj Učitelj radio sa mnom, vrata sobe su se naglo otvorila i upao je jedan zadihani glasonoša isplažena jezika, buljećeg pogleda.

U ruci je držao palicu s porukom.

"Poštovanom lama doktoru Utorku Lobsang Rampi od strane Premudrog", izgovorio je i ne predahnuvši.

 

Što je u pismu?

Pritom je izvukao iz halje pismo u omotu i svileni pozdravni šal.

Zatim je, rasterećen obveze, okrenuo pete i izletio brže nego što je došao u potrazi za svojim changom!

A to pismo preda mnom... ne, nisam ga smio otvoriti.

Istina, bilo je upućeno meni, ali... što je bilo u njemu?

Zapovijed da dalje nastavim s učenjem?

Da radim još više?

Pismo je izgledalo golemo i djelovalo je vrlo "službeno".

Sve dok ga ne otvorim neću ni znati što sadrži, pa me prema tome, nitko ne može ni optužiti za neposlušnost.

To je barem ono što mi je prošlo kroz glavu.

Moj Učitelj se smijao mojoj zbunjenosti.

 Zbog toga sam mu dao i jedno i drugo.

 Unutra su bila dva presavijena lista; on ih otvori i namjerno počne polako čitati kako bi me time zadirkivao.

Napokon, kada je moje nestrpljenje dostiglo vrhunac, rekao je:

"Sve je u redu, možeš slobodno odahnuti.

 Moramo k njemu u Potalu bez odlaganja.

 To znači sada.

Mene je također pozvao."

 

Put do vrha

On udari o gong; ušao je sluga kojem je izdao zapovijed da nam osedlaju dva bijela konja.

Pošto smo nabrzinu presvukli halje i uzeli dva najljepša šala, otišli smo reći Starješini da nas je Premudri pozvao u Potalu.

"Idete na Vrh?" upita on.

"Čudno. Jučer je bio u Norbu Lingi. Ali kad ste već dobili pismo... Sigurno se radi o nečem vrlo službenom!"

Konjušari su nas već čekali u dvorištu sa spremnim konjima.

Skočili smo u sedla i sišli izrovanim putem.

 Samo malo jahanja i već smo bili u podnožju Potale.

Za toliko doista nije ni vrijedilo mučiti se održati se u sedlu!

Konji su imali samo tu prednost što će nas dovesti do vrha Potale.

Čim smo spustili noge na zemlju, sluge koje su čekale odvele su konje, a nas bez ikakvog zastoja poveli do privatnih odaja Premudrog.

Uđoh sam i podarih mu šal kleknuvši po običaju.

 

Smisao za humor

"Sjedi, Lobsang", reče mi on.

"Zadovoljan sam i tobom i Mingyurom kojem djelomično duguješ svoj uspjeh.

 Osobno sam pročitao sve tvoje ispitne odgovore.

Slušajući ga, osjetio sam kako mi je niz kralježnicu prošla jeza.

Moj smisao za humor je katkad deplasiran.

 To je jedna od mojih mnogih slabosti, kako su mi rekli.

Međutim, taj smisao se iskazivao tijekom ispita nekoliko puta, jer je jednostavno bio izazvan pitanjima!

Kao da je pročitao moje misli, Dalaj Lama se nasmiješio:

"Da", reče on. "Tvoj smisao za humor ne iskazuje se uvijek u zgodno vrijeme, ali..."

On načini dosta dugu stanku kako bih se ja pripremio za najgore.

"Uživao sam u svakoj riječi."

Proveo sam dva sata s njim; početkom drugog sata rekao je da pozovu i mog Učitelja, kojem je dao naputke kako da se dalje nastavi moje školovanje.

Trebao sam proći kroz ispit Male Smrti, obići mnoge lamasarije i s Kostolomcima proučiti anatomiju.

http://www.altertv.org/tv2/iskustva/tibetanski-mistici-ljudi-s-trecim-okom