Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
526
OD 14.01.2018.PUTA
TEATAR APSURDA
Već dugo se spremah da posjetim teatar,i pogledam moju omiljenu predstavu-"Izgubljeni u magli", no,slučajno se desilo da su sve karte bile rasprodane..Šteta,kažu da su za scenu odnekud stvorili pravu maglu,i da su gledatelji imali dojam da i sami sudjeluju u radnji..No,već sam se bila pripremila,i sačekala drugu predstavu, koja se davala kasnije..Pogađate: -"Fantom u operi.". vječna tema ljubavi i samoće,ranjenog i bolesnog uma,koji u biti, traži samo ljubav..ali na krivi način..Hm..bilo bi sve to pozitivno,da se stvari otkriju na vrijeme, i maske se skinu, što kakvo god ružno lice, ili se čak biće bez lica krije iza njih..No,da ne dužim previše..Krenuh u mrkli mrak..opet je bila magla,koja je začudo stvarajući spiralne aure oko uličnih svjetiljki, davala romantični dojam..pomalo mističan, ali nadasve, romantičan..Ovaj teatar kojeg često posjećujem,zove se teatar apsurda, jer uvijek se gledaocima pripremi posebno iznenađenje..dobiju dojam da su oni glavni akteri, dok pravi glumci negdje u gledalištu sjede i posmatraju...Ta transformacija je ponekad čudna,jer,zahtjeva čistu zamjenu umova, poput igranja trodimenzionalnih igara, samo se ovdje radi o posebno pripremljenim ljudima,koji, baratajući energijama i tajnama ljudskog uma,mogu vršiti transformacije,bez ikakve negativne namjere,uz pristanak drugih ljudi..No..desilo se nešto vrlo čudno i neobično, i zato i spominjem ovaj posjet teatru.. Malo sam zakasnila (kao i uvijek) i predstava je već počela..Uđoh kroz tamnocrvena vrata, i sjedoh u zadnji red..No..vidjeh da je na pozornici samo jedan jedini glumac,famozni fantom,koji je nešto omamljujuće slatko i čarobno, poput praha, razbacivao po gledalištu..zakasnila sam na početak, pa sam se povukla iza zavjese, posmatrajući što radi..Nije to bio običan čovjek,koji je trebao vršiti pozitivnu transformaciju, i gledaoce uvoditi u pravi svijet oko njih..bio je sve, samo ne ljudsko biće..skinuo je masku, ne vidjevši da ga posmatram..srce mi se steglo od užasa, kad sam vidjela što radi..nije imao lica, čak ni tijelo,bio je jedna golema sjena sa tisuću krakova,i svaki krak je dospio do glave jadnih ljudi, koji su, uspavani,sjedili u svojim stolicama..i tako..sisao je njihov um-bolje rečeno,najljepše sokove duše,koji su se sakrili, negdje u području mozga...ni jedno biće poštedio nije..došlo mi je da izađem pred njega,i podrežem mu te gadne pipke, koje tako vješto sakriva u sebi..no..shvatila sam da trebam biti savršeno mudra i čekati trenutak kad će konačno ljudi prepoznati njegove namjere..borac u sjeni..to ću ostati, kao što je on neprijatelj u sjeni..čak sam imala osjećaj da me je i osjetio,no..zna da imam nešto što ni njemu niti ikome sada ne želim otkriti..čudesno sredstvo za vraćanje oduzete esencije duša..no..o tome sada ne bih pričala..uglavnom,sve me to podsjetilo i na onaj film "Bal vampira"-gdje na kraju nitko više ne vidi svoj odraz u zrcalu-jer im je duša mrtva..no..vidjeh da se ljudi bude...bila je pauza..a slatki fantom je dijelio svoje slike-sa natpisom;"Obožavatelji fantoma.." tek da im se nađe..Uzeh i ja jednu..Pogledala sam ga u te zjenice koje nisu imale lice,i nasmiješila mu se..da li mi se to učinilo ili mu je ruka zadrhtala kad mi je poklanjao sliku? ne znam..Ali znam da sam se ubrzo PROBUDILA U KREVETU...Bilo je jutro..svježe,mirisno jutro,i ja nisam znala, da li je to bio san,ili je i mene uspio zavesti svojom slatkom iluzijom?..Vidjeh da imam sliku pored sebe..a opet..razmišljam kako sam razmišljala i prije..Ipak je sve dobro..Kad bih osjetila golemu privlačnost k njemu, ljubav,i ne prepoznavši se, slijedila ga u stopu, što god mi rekao..značilo bi da sam prešla u svijet sjena, gdje je i on..ovako..sunce mi se širom raširilo po sobi,i shvatila sam-da trebam samo i dalje biti svjesna tame, i još svjesnija svjetlosti oko mene..drugo će se sve posložiti i postaviti na svoje mjesto..
bglavac
irida
edin.kecanovic
