Tajna Oltara kraj Kaniže golica maštu istraživača zanesenjaka

Goran Majetić,  

Damir Vrtar (foto)

Zapadno od Kaniže u šumi Turjač na obroncima Ivančice, nalazi se spomenik u narodu poznat kao "oltar". Starost spomenika je nepoznata. Uz njega je vezana legenda o crkvi koja se tu nalazila, ali su je anđeli zbog zlih ljudi preselili na neko drugo mjesto, a ostao je samo oltar. Neki ovaj "oltar" drže jednom od najvećih tajni Ivančice, a drugi mu pripisuju iscjeljiteljske osobine. U svakom slučaju radi se o spomeniku starije prošlosti koji bi trebalo istražiti.

Tako, u kratkim crtama, o zagonetnom Oltaru kraj Kaniže, izvještava web-stranica Turističke zajednice Grada Ivanca. Daleko iscrpniji i s nizom zanimljvosti vezanih uz tzv. Oltar, je članak Damira Vrtara pod naslovom "Kod spomenika visak luduje kao u bunaru", objavljen na Iportalu. "Što predstavlja kameni oltar u šumi kod Kaniže podno Ivančice?", zapitao se pisac članka još 2006. godine, no ni do danas nema valjanog odgovora jer znanstvena istraživanja nisu provedena.

 

Oltar se nalazi na uzvisini na kojoj je, prema legendi, nekoć davno stajala crkva

Damir Vrtar, po struci minerolog, tajnik Pokreta Lijepa naša iz Lepoglave i zaljubljenik u tajne prošlosti kraja na obroncima gore Ivanščice, napisom o Oltaru probudio je zanimanje za taj zagonetni spomenik kod brojnih tragatelja za odgonetkama tajanstvenog nasljeđa koje baštinimo u Hrvatskoj. Neke od njih je i vodio do kamenog oltara, koji se skriva u šumi na obroncima Ivančice iznad Kaniže. Ljeti je taj, oko 130 centimetara visok kameni spomenik, teško uočljiv među paprati i zelenilom.

Damir Vrtar o Oltaru potanko priča: "U narodu toga kraja o tajanstvenom oltaru od davnina se ispredaju razne legende: najstarija je ona koju je za istraživanja arheoloških lokaliteta na ivanečkom području neposredno nakon Drugog svjetskog rata zabilježio Stjepan Vuković, osnivač arheološkog odjela u Gradskom muzeju Varaždin i ostavio je u muzejskoj dokumentaciji. A ona govori o tome da je nekad davno na mjestu oltara bila crkva. No, ljudi su bili opaki, pa su anđeli crkvu prenijeli u legendarni Marpurg (gdje je to, nitko ne zna), a od crkve je ostao samo oltar. Iako arheolozi godinama upozoravaju da je riječ o iznimno zanimljivom lokalitetu kojeg bi trebalo pomnije istražiti i izvršiti sondiranja, do danas istraživanja nisu počela. Na kamenu, koji je s jedne strane stepenasta oblika, nema nikakvih natpisa ni reljefa, a bez stručne analize ne može mu se odrediti ni starost.".

 

Oltar neki smještaju čak u keltsko doba, dodaje Damir Vrtar, drugi pak tvrde da, navodno, počiva na jednoj od svjetskih energetskih točaka na kojima su se u davna vremena podizala svetišta. Kako god bilo, za sada se za Oltar izgleda više zanimaju radiestezisti, bioenergetičari i istraživači tajanstvenih pojava iz cijeloga svijeta, negoli predstavnici službene znanosti. U stvari, to i nije neobično, jer su nazavisni istraživači manje opterećeni mogućim ismijavanjem dijela stručne javnosti zbog, u pravilu, pretpostavki o podrijetlu i svrsi povijesnih spomenika koje je često, na današnjem stupnju razvoja znanosti, i nemoguće dokazati. A kod Oltara radi se upravo tome.

Damir Vrtar nadalje ističe: "Provjera kompasom pokazuje da je oltar smješten precizno na liniji istok-zapad, a svi radiestezisti i bioenergetičari iz zemlje i inozemstva s kojima sam ga dosad obišao slažu se u jednom: energije oko oltara su vrlo jake. Kod spomenika visak luduje kao da je u bunaru.". No zašto su nam takva mjesta uopće bitna? Pisac članka s Iportala nudi odgovore koji bi trebali biti dovoljan razlog za početak istraživanja, ali i uređenja ovog drevnog spomenika: bilo bi dobro znati kako takva zračenja djeluju na ljude, ali i uvrstiti Oltar u turističku ponudu kraja i Hrvatske. U nekim zemljama razvijenog Zapada znaju daleko više cijeniti slična zdanja, kojima iako tek nagađaju starost i namjenu, s pravom pridaju značaj privlačnih izletničkih odredišta.

 

Prema istraživanjima radiestezista, Oltar je energetski vrlo jako mjesto

Zanimljiva su mišljenja o Oltaru "alternativaca" širom svijeta s kojima je Damir Vrtar do sada razgovarao. Većina ih se slaže u ocjeni da su veći, stepenasti kamen nesumnjivo postavili druidi prije 3000 godina. Tu pretpostavku zastupaju, napominje, radiestezisti Dave Panit i Valerie Horlick iz Glastonburyija, Zagrepčanka Jasna Bilušić, te Alojz Gredelj iz Lepoglave i Ivan Galović iz Žarovnice. Ivan Galović tvrdi da veći kamen ima vrlo jaku pozitivnu energiju, dok je manji energetski slabiji.

U poruci koju mu je poslao e-mailom, Dave Panit ističe da je kamen nesumnjivo keltskog podrijetla, te da sličnog kamenja u paru ima i u Britaniji i u Irskoj. Prema njemu, dva kamena, jedan veći i drugi manji, postavljena su radi stvaranja polarizacije i punjenja energijom većeg kamena. Slično misli i kristaloterapeutkinja Jasna Bilušić, koja smatra da je kameni oltar služio za slavljenje svetkovina i u svrhu iscjeljivanja, te da bi se za izlječenja mogao koristiti i danas.

 

Semir Osmanagić, otkrivač piramida u Visokom poručio je da treba naći dobrog radioestezistu koji će metodama astralne projekcije i akashi rekorda provjeriti starost i svrhu kamena. Američki književnik Rand Fllem Aht, autor knjige "Atlantis Blueprints", izvjestio je pak Damira Vrtara da se smještaj Oltara kraj Kaniže savršeno uklapa u njegovu teoriju megalita: on je na zapadu točno toliko udaljen od piramide u Gizi koliko je od Gize na istoku udaljen stari sumerski grad Ur, mjesto Abrahamova rođenja. Položaj Oltara, prema Rand Fllem Ahtu se, nadalje, točno poklapa i s koordinatama bibilijskog Baalbeka, Ise (jednog od najsvjetijih mjesta u Japanu), piramidama u Xianu u Kini te Ehdina, u koji neki smještaju Eden.

Izrečena mišljenja zanimljive su pretpostavke, koje bi mogle postati novim ivanečkim legendama, čak ako se znanost i "drzne" potruditi istražiti tajnu Oltara. Legende se mogu više ili manje zasnivati na istini, no u svakom slučaju privlače znatiželjnike. A to bi već trebalo biti dovoljno za domišljatim i spretnim turističkim radnicima da se pokrenu jer ukusi turista se sve više mijenjaju u korist (pra)povijesnih spomenika. Najbolji dokaz tomu je ne tako daleka Bosanska dolina piramida...

 

Kako su u slučaju Oltara "alternativci" za sada uglavnom poduzetniji od arheologa, tako su i zaštitari prirode i umjetnici pokušali biti maštovitiji od turističkih djelatnika; na kameni oltar posjeli su, nedugo nakon objave navadenog članka o Oltaru u Iportalu, pravu šumsku vilu (pogledajte i ostale snimke vile na Iportalu). Ona čuva šumu iznad Kaniže od zlih duhova i od očiju smrtnika skrivajući se u gorskim vrletima Ivanščice. Skupina lepoglavskih i ivanečkih prirodnjaka i istraživača iz nekoliko udruga "zelenih", potpomognuta umjetnicima zanesenjacima priredila je snimanje uz kameni oltar, te šumske izvore i potoke. Na snimkama se uistinu vidi vila - prekrasna dugokosa djevojke u bijeloj haljini i blistavog nakita.

Prigodu su mjesni prirodnjaci iskoristili da od smeća kao stvarnog "zloduha" - onečišćivača prirode očiste Masni slap, dio potoka nizvodno i 3 izvora pitke vode. Do slapa su sagradili prilaz od drvenih stuba, a u očišćenom dijelu potoka uredili dva manja jezerca u koja su preselili ugrožene potočne rakove. Potom je uslijedilo uređenje poučne ekološko-turističke staze.

Oltar kraj Kaniže inače nije jedina drevna tajna Ivanca i okolice. To je, ponajprije, ističe se na već spomenutom webu TZ grada Ivanca, i utvrda Gradišče iznad Margečana. Tamo se nalaze ostaci tajanstvene građevine, čiji ostaci govore da je na tom mjestu nekada bila građevina dugačka oko 150 i široka 25 metara. Do danas nije sigurno pripada li Gradišče kasnoantičkom, ranosrednjovjekovnom ili dobu razvijenog srednjeg vijeka. Prva faza arheološkog istraživanja iz 2004. godine otkrila je ostatke keramike iz brončanog doba. Pronađeni su i ostaci kućnog lijepa, smjese gline i šiblja koja se u pretpovijesti koristila za gradnju skloništa.".

* Uredništvo Kameleona zahvaljuje Damiru Vrtaru iz Lepoglave na dozvoli korištenja navoda iz članka posvećenog Oltaru objavljenog na Iportalu i ustupljenim snimkama.

** Snimka Stjepana Vukovića objavljena je u knjizi dr. Ivana Šimatovića "Homo X - Tragom čovjeka i pradrevnih kultura" iz 2001., a preuzeta je sa službene web-stranice Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" (rubrika Iz mog ugla, članak "Eksperimentalna arheologija - Stjepan Vuković