Svjetska čuda iz čudnog kuta
Piše: Merita Arslani
Foto: Michael Hughes
ZAGREB - Michael Hughes je prije 14 godina bio na zadatku za jedne finske dnevne novine blizu Mainza. Stajao je pored Rhone, gdje je trebao napraviti reportažu o Lorelei. Ona je bila žena iz pradavne legende koja je govorila kako je baš na tom dijelu rijeke gdje je stajao Michael, žena duge plave kose, koja se prema toj legendi zvala Lorelei, mamila mornare da joj priđu, a oni, obezglavljeni zbog njezine ljepote nisu primijetili da su na tom mjestu opasne stijene, zbog kojih je svaki njihov brod na kraju bio potopljen. Prije nego je došao do toga mjesta kako bi napravio reportažu, Hughes je svojoj petogodišnjoj kćerki kupio razglednicu s likom Lorelei, a slika je bila napravljena tako da je izgledalo kao da Lorelei sjedi na stijenama na kojima je mnoge gurnula u smrt.
- Odjednom sam instinktivno iz džepa izvadio tu razglednicu i stavio je ispred svog fotoaparata. Počeo sam je micati u raznim smjerovima dok se nije najbolje uklopila u kadar. Kada sam je napokon namjestio, ispucao sam cijelu rolu filma da bih dobio savršenu fotografiju. Tako je nastala moja prva fotografija iz serije “Suveniri”. Tu sam fotografiju napravio potpuno neočekivano. Kada sam podignuo razglednicu u zrak, odjednom mi se učinilo da je savršeno popunila taj prazni prostor na kojem je Lorelei navodno nekad sjedila - rekao je Michael Hughes, britanski fotograf koji živi u Berlinu.
- Odjednom sam instinktivno iz džepa izvadio tu razglednicu i stavio je ispred svog fotoaparata. Počeo sam je micati u raznim smjerovima dok se nije najbolje uklopila u kadar. Kada sam je napokon namjestio, ispucao sam cijelu rolu filma da bih dobio savršenu fotografiju. Tako je nastala moja prva fotografija iz serije “Suveniri”. Tu sam fotografiju napravio potpuno neočekivano. Kada sam podignuo razglednicu u zrak, odjednom mi se učinilo da je savršeno popunila taj prazni prostor na kojem je Lorelei navodno nekad sjedila - rekao je Michael Hughes, britanski fotograf koji živi u Berlinu.
Snima gdje god se zatekne
Hughes se ovih dana našao u središtu zanimanja svih onih koji vole dobru fotografiju, nakon što je predstavio cijelu seriju od 106 fotografija “Suveniri”, koju je napravio na svojim brojnim putovanjima. Fotografije na nesvakidašnji način prikazuju slavne svjetske atrakcije, a sve je počeo u Mainzu 1994. godine.
Hughes je, naime, poznata mjesta u svijetu koja je posjetio, fotografirao tako da je u kadar savršeno uklopio neki jeftini suvenir, razglednicu, privjesak za ključeve ili neki drugi predmet sa slikom onoga što je planirao fotografirati, a neke od fotografija nevjerojatna su optička varka i na prvi pogled je uistinu teško procijeniti je li riječ o “lažnjaku”. Fotografije je napravio tako da bi negdje, primjerice u Egiptu, kupio suvenir piramida, i onda isto kao što je napravio prvu fotografiju s fatalnom Lorelei, napravio fotografiju na bilo kojem mjestu u svijetu gdje bi se zatekao.
Neke od njegovih fotografija uključuju toranj u Pisi, Big Ben, Eiffelov toranj, Kip slobode, Golden Gate u San Franciscu, newyorške “blizance” godinu dana prije terorističkih napada, piramide, ali i zgodne detalje poput londonskog crvenog autobusa ili oznaku za legendarni Route 66.
- Oduvijek mi se sviđao kič, isprva samo zato da bih se na neki čudan način šalio sa svojim prijateljima, ali zapravo je ta ljubav prema kiču ostala do danas. Nakon što sam napravio prvu fotografiju u Mainzu, jednostavno sam nastavio s tom idejom gdjegod sam došao i tako je nastala ova današnja kolekcija. Uvijek sam volio raditi “sliku u slici”, a ovo je upravo način kako to napraviti - rekao je Michael.
U njegovom se portfoliju nalaze i tri fotografije iz Zadra. Jedna prikazuje Sveti Donat, druga popularnu uvalicu u centru grada Fošu, gdje se nalazi na desetine kaića i brodica, a treća gradska vrata. Hughes je u Zadru bio na ljetovanju sa svojom obitelji 2006., a kaže kako se sjeća da je to bio predivan grad, ali u kojem mu je bilo vrlo vruće.
Posjetio više od 200 zemalja
- Nemam pojma koliko sam novca svih ovih godina potrošio na kupovinu svih tih suvenira koji su mi trebali za ove fotografije. Znam da sam najskuplji suvenir platio 60 eura i bio je to suvenir dvorca Neuschwanstein u Bavarskoj. Zanimljivo je bilo u Egiptu, tamošnji su mi prodavači suvenira posuđivali suvenire, a kada bih ih vraćao, još bi mi dali Coca-Colu. Nekad sam bio snob za suvenire i kupovao sam najskuplje, a sada kupujem najjeftinije da bih ispunio svoju djetinjastu želju i našao mjesto za njih u pravim fotografijama.
Michael ponekad putuje na neka mjesta samo zato da bi napravio takvu fotografiju, a svako mjesto u prosjeku fotografira oko pedeset puta dok ne dobije ono što je tražio. Njegove najdraže “suvenirske” fotografije su toranj u Pisi, Abbey Road s albuma Beatlesa i “blizanci” koji su s vremenom dobili i proročansku vrijednost s obzirom da je Michael napravio njihovu fotografiju 1999., kao da ih već tada nije bilo. Kaže da bi volio posjetiti Australiju, Južnu Ameriku i Aziju, a do sada je bio u preko dvjesto zemalja.
- Putujem što više mogu, a i često sam na putovanjima jer radim kao fotograf za neke turističke časopise u Njemačkoj. U Egipat sam išao samo zato da bih napravio fotografiju piramida, no nisam baš svugdje uspijevao napraviti dobru fotografiju jer nije bilo kvalitetnog izbora suvenira. Ljude često zanima što to radim kada me vide s fotoaparatom i suvenirom u ruci. Neki odmah shvate, i to im je zanimljivo, no nekima je to pomalo čudno. Nitko osim mene ne radi ovakve fotografije. Njih je iznimno teško napraviti pa me nitko ne može kopirati. Suveniri su nešto čime možete dokazati da ste zaista proživjeli nešto i da ste bili na nekim mjestima koja su važna. Oni su dio nečeg vrlo sentimentalnog, što mnogi ne žele priznati.
Prije velike izložbe, Michaelove slike mogle su se pogledati na njegovim web stranicama i stranicama Flickra, na kojima korisnici mogu izmjenjivati razne datoteke, a do danas je njegove stranice posjetilo preko pet milijuna ljudi. Zbog njegova neobičnog rada i velikog interesa ljudi, svojedobno je bio gost Jaya Lena u njegovoj poznatoj emisiji “The Tonight Show”. Michael se fotografijom počeo baviti 1973. prilikom ljetovanja s roditeljima u Škotskoj. Posudio je aparat Praktiku od svog oca i tada prvi put “opalio” fotografiju.
‘Radit ću dok si ne dosadim’
- Bilo mi je to predivno. Prvi sam put shvatio da gledam u nešto, da mogu napraviti fotografiju toga mjesta i poslije pogledati kako je ispalo. Bavim se i drukčijim fotografijama jer sam “freelancer” pa fotografiram ono što od mene traže, a najviše portrete. No, nemam nikakva razloga prestati izrađivati fotografije sa suvenirima, barem dok ne dosadim sebi i drugima.
bglavac
edin.kecanovic
